BILJEŠKE SA SMOTRE KAZALIŠNIH AMATERA U VODICAMA (II. DIO)
Izraziti entuzijazam predstavljanja te radost nastupanja i sudjelovanja
U svim odgledanim komadima očitovao se izraziti entuzijazam predstavljanja te radost nastupanja i sudjelovanja te da se u publici osjetio osobiti duh međusobnoga podržavanja okupljenih kazališnih skupina, što sve predstavlja pouzdani zamašnjak produktivnoga nastavka ovoga festivala i u godinama koje slijede
Objavljeno: 29.5.2023. 13:07:19
Izvor: kritikaz.com
Autor: Gordana Čupković
Učilište ZKM-a, "Sergej i njegove sjene" / Promo

 

U drugome dijelu programa (prvi dio  pročitajte ovdje) 63. Festivala kazališnih amatera u Vodicama, koji se odvijao od 19. do 21. svibnja, izvedene su predstave: Ministričin muž (Kulturno-umjetnička udruga ''Seljačka sloga'' Nedelišće), Ljubavi pod krinkom (Glumačka družina ''Komedijaši'' KUU Staženjevec), Anna (Satiričko kazalište mladih Slavonski Brod), Gola Europa (Amatersko kazalište Gospić), Vukovi i ovce (Amatersko kazalište Daruvar), Ljubaf se ne trži (Humsko amatersko kazalište), Pljusak (Kazalište ''Mika Živković'' Retkovci i Gradsko amatersko kazalište Županja), Lumin (Teatar ''Kuntrata'' iz Sv. Filipa i Jakova), Ples izgubljenih duša (Kazališno-dramska udruga ''Drski'' Viljevo), Francika, dej kasicu (Kulturno-umjetničko društvo Općine Donji Kraljevec), Mali princ (Max teatar iz Zaprešića), Sergej i njegove sjene (dramski studio Učilišta Zagrebačkoga kazališta mladih). Iz navedenoga dijela programa odgledala sam četiri predstave (odabrane kombinacijom književnih i lingvističkih interesa te raspoloživosti vremena).

Satirična komedija Ministričin muž, koju je postavila kulturno-umjetnička udruga Seljačka sloga iz Nedelišća, nastala po predlošku Nušićeve Gospođe ministarke, u adaptaciji i režiji Dejana Buvača, u cjelini gledano izvrsna je predstava. Prilagodbom nisu nestale bitne odrednice seciranja društvenih prilika koje krase izvornik, već su i pojačane implicitnom transpozicijom u suvremenost, pa je, iako kostimima, scenografijom i motivikom ukorijenjena u početak 20. stoljeća, iznijela izrazito aktualnu i univerzalnu problematiku (prvenstveno nepotizma, a potom i mediokritetstva i s time povezanih društvenih anomalija) u kojoj su gledatelji mogli prepoznati i kritički promišljati situacije iz svoje okoline po čemu je dotaknuta suština funkcije kazališta: sprega estetskoga doživljaja i društvenoga djelovanja. Solidnu, iako mnogo puta viđenu scenografiju čine kulise interijera građanskoga stana koje zgodnom dosjetkom u jednom prizoru postaju i element komike, izmjena činova odvija se uz pogođenu glazbu šansone, kostimi pristaju vremenu radnje te su naglašeni u dijelovima obilježavanja građanskoga statusa, ali se njima ne prelazi u karikiranost, s izuzetkom prikaza stare tetke (u koju je prerušena znatno mlađa glumica), a što je podržano i njenom pognutom siluetom pri kretanju.

Kajkavština u izmjenjivanju sa standardnim govorom posebno pridonosi koloriranju malograđanske sredine, pri čemu je govor pojedinih likova naglašenije dijalektalno obilježen, no za svaki lik nije razvidno je li riječ o pokušaju tipizacije ili naprosto o ograničenijim izvedbenim mogućnostima. Izvrsna je međuigra glavnih glumaca: uživljenoga ministričinoga muža zatečena i pregažena skokom na društvenoj ljestvici (Boris Velicki) i rezigniranoga i ciničnoga zeta Đure (Ivan Trojnar), kojega se ministričin muž pokušava riješiti. Prizor ispunjavanja scene gomilom rodbine, koji se zamrzava u obiteljski portret završne kulise, amblemski je prizor predstave i društva te, iako viđen i u drugim adaptacijama Nušićeva predloška, naglašava dojam prilično vješto promišljenih redateljskih zahvata te u dijelovima i posebno vješto odrađenih glumačkih zadataka.

 

Kratke predstave Humskoga amaterskoga kazališta i Kulturno-umjetničkoga društva općine Donji Kraljevec intrigantne su prvenstveno po specifičnoj kajkavštini. Dramolet kojega možemo okarakterizirati i kao par skečeva sa coprnicom (Ljubaf se ne trži) Sare Kolar upečatljiv je po humskom govoru gornjosutlanskoga dijalekta, s izrazito složenim i arhaičnim fonološko-akcenatskim sustavom koji se tipično čuje u specifičnim diftonzima i koji je, kao i bednjanski, upisan u nacionalni registar zaštićenih kulturnih dobara, te po popularnom završnom songu koji impresivno izvodi glavna glumica. Skupina iz Donjega Kraljevca u igri Francika, dej kasicu, u tekstu i režiji Magdalene Vlah Hranjec, pozabavila se narativom deviznjača (suprugi gastarbajtera) i s njima povezanim raspolaganjem pristiglih deviza, također na svom izvornom govoru međimurskoga dijalekta, recepciju kojega je zgodno sažeo komentar iz publike: „nisan ništa razumija, ali san se dobro nasmija“. Iako prilično rudimentarne u sredstvima inscenacije, upravo zbog njegovanja (i oživljavanja) specifične organske kajkavštine, pa čak i izvan komičke tipizacije (na što se počesto svodi uloga dijalekta u predstavama), riječ je i više nego o dobrodošlim izvedbenim ostvarajima, koje bi bilo dobro poticati i popularizirati u što većem broju ruralnih sredina.

Festival je zatvoren predstavom Sergej i njegove sjene, za koju tekst i režiju potpisuje Iva Milley, u izvedbi dramskoga studija Učilišta ZKM-a. Dopadljiva mladenačka predstava o radijskom voditelju Sergeju Konjuškinom i njegovim sjenama, koja se razvija tehnikom naracijskih flešbekova, prošarana izrazima, u suvremenome kazalištu izrazito popularne forme, predstave o predstavi te s različitim inačicama završetaka, po svojim istaknutim dijelovima može se okarakterizirati kao lepršavi mim, koji je glavninom koloriran kontekstom talijanskoga belkanta te obilježen osobitim historicizmom i hranom, kao elementima svojevrsne egzotike. Predstava plijeni pozornost uvježbanošću i sinkronizacijom velikoga broja (oko 18) glumaca na sceni, njihovom iznimnom energijom i razigranošću te je ispraćena ovacijama publike.

Po prosudbama tročlanoga žirija sastavljena od kazališnih profesionalaca dodijeljene su nagrade u uobičajenim kategorijama: najbolja predstava (Pljusak), režija (Mirko Đinđić za režiju predstave Lumin), novi dramski tekst ili prilagodba (kolektivni autorski tekst predstave Stol 22 amaterskoga kazališta PAX POU-a Samobor), glavni glumac i glumica (Mate Juraga za ulogu Jure u predstavi Na rivi Dramskih amatera Murter i Manuela Šiljeg Malezija za ulogu Keke u predstavi Da nije ljubavi Metkovskog amaterskog kazališta), sporedni glumac i glumica (Ljudevit Bošćak za ulogu Pere Pisara u predstavi Ministričin muž i Josipa Jurković za ulogu Stane u predstavi Pljusak), uz posebnu nagradu za kostimografiju (Sandra Svetec Zbodulja za Ljubavi pod krinkom), te u specifičnim kategorijama: inventivnost (Anna u režiji Mateja Safundžića, nastala prema motivima djela Dnevnik Anne Frank) i njegovanje kulturne baštine (Murterini). O nagrađenima se može čitati na mrežnim stanicama Hrvatskoga sabora kulture, za potrebe ovoga teksta važno je istaknuti da se u svim odgledanim komadima očitovao izraziti entuzijazam predstavljanja te radost nastupanja i sudjelovanja te da se u publici osjetio osobiti duh međusobnoga podržavanja okupljenih kazališnih skupina, što sve predstavlja pouzdani zamašnjak produktivnoga nastavka ovoga festivala i u godinama koje slijede.