11. GIBANICA – bijenale slovenske suvremene plesne umjet-nosti u Ljubljani (22.-25.2.2023.) proširila je ove godine plesnu ponudu pa se osim natjecateljskog mogao vidjeti i fringe program, a uz radionice za djecu bili su organizirani razgovori za publiku i struku (12 sudionika iz 9 zemalja propitivali su mogućnosti buduće Balkanske plesne platforme). Također je predstavljena tehnologija VR 360 preko predstave Branded u izvedbi skupine En Knap (vođa skupine Iztok Kovač dobitnik je ovogodišnje Nagrade „Ksenija Hribar“ za sveukupno umjetničko djelovanje).

Predstava Reči reči autora, koreografa i izvođača Jana Rozmana i Julie Keren Turbahn u produkciji „Emanat“ (CD, 23.2.) bila je na 11. bijenalu slovenskih lutkara (Maribor, 2021.) nagrađena za „razigranu kritiku (bes)korisnih plastičnih predmeta“, a njezino je izravno uvrštavanje u program posljedica nagrade žirija Rozmanovoj predstavi na prošloj GIBANICI. Izvođači blagoglagoljivo opisuju ili prikazuju (Rozman na zabavan način „oponaša“ izgled stolice, kantice za zalijevanje cvijeća i ostalih predmeta) razne plastične predmete (scenografija Dan Piklo, Jan Rozman) koji ih okružuju, praćeni naglašeno ritmičnom glazbom (Alexander Patzelt, Andres Bucci/ Future Legend), a posebnu je simpatiju mlade publiku polučio break dance (čiju funkciju nisam prepoznala). Cijela se predstava odvija na opisani  način: puno riječi, poneka duhovita pantomima, dramaturški nepovezana priča i kraj moguć u bilo kojem trenutku („Sada je, nadam se, gotovo“, komentirao je pomalo zabrinuto dječak iza mene).

Autorice i koreografkinje Katja Legin i Bojana Robinson nastupile su predstavi Oh, kako vrlo uobičajeno u produkciji Studija za istraživanje umjetnosti igre (Stara mestna elektrarna, 23.2.), a kao gosti su nastupili glazbenik Tomaž Grom za zvučne intervencije, redateljica Nina Rajić Kranjac kao glas na telefonu, te redatelj Tomi Janežič zadužen za svjetlo, ali i kao uvodničar (u neformalnom razgovoru rekao mi je da je svaka izvedba drugačija jer se dosta improvizira).

Oba djela predstave krcata su opisima i objašnjenjima vezanim uz, prilično očito, stvarne životne situacije, pa u prvom djelu Katja Legin prikazuje svoj baku, njezinu pripremu juhe od rajčica (prilično „pogibeljno“ za prvi red gledatelja) i njezine mudre pouke, dok u drugom dijelu Bojana Robinson kroz priču o roniocu na dah i posljedicama hipoksije, opisuje probleme pri disanju svoje male kćeri (svaki rođendan je pobjeda). Osim glavnog sadržaja, javlja se niz asocijativnih priča, a pripovijedanje prekidaju plesni umeci (uz odličnu glazbu), pa bi se tako ova predstava vrlo dobro uklopila u dramsku konstelaciju.

Na istom je tragu predstava U.F.O.: u počast Katalini Ladik  u izvedbi autorica i koreografkinja Irene Z. Tomažin i Julie Flierl i produkciji Zavoda Sploh (Stara mestna elektrarna, 24.2.) kojom se prisjećaju mađarske pjesnikinje Katalin Ladik (1942.) i njezinog avangardnog govorenja vlastite poezije (na mađarskom i srpskom jeziku). Ladik je svojim performansima  zauvijek promijenila poimanje recitacije jer se prva u našoj sredini koristila tijelom (proglašavana je čak opscenom; danas se ironično osvrće na svoja „stradanja“) i začuđujućim glasovnim modulacijama koje su i dalje na zavidnoj visini (nastup na knjižnom sajmu u Puli 30.11.2022.). Tomažin i Flierl se referiraju na UFO Party iz 1969. na kojoj je gotovo gola Ladik „šokirala“ Jugoslaviju i dok scenom odzvanja Ladikin glas na kasetofonu, kao da smo se „zavukli“ u „vremensku kapsulu“. Njihova odjeća (Jean-Paul Lespagnard) bojama podsjeća na žejanske zvončare koji nastoje otjerati zimu, baš kao što njih dvije „tjeraju“ stigmu sa žene koja je svojom nametljivom ženstvenošću izazivala bijes „čistunaca“ („Ne bih imala problema da sam bila ružna i s naočalama“, precizirala je svojedobno pjesnikinja). Vitlajući nosiljkama u kojima su pohranjeni zvučnici, izvođačice „odvajaju“ vlastiti glas od vanjskog i to poigravanje glasovima daje izuzetan učinak. Nije sasvim jasno zašto recitiraju na engleskom ili zašto unose lica u obješene lupe, ali sveukupno se radi o izuzetno dojmljivoj predstavi (nagrada stručnog žirija Roberto Casarotto, Dries Douibi, Lea Loeb).

Drugi tekst o 11. GIBANICI pročitajte ovdje, a treći ovdje