HNK VARAŽDIN: "MASKERATA"
4.3.2020. 12:04:19h
Krleža kao veseljak
Možda je hereza na ovaj način interpretirati Krležino djelo, ali ja sam se baš dobro zabavljala, a kada sam naknadno pročitala 'Maskeratu', spoznala sam da je Planinić, za razliku od svojih prethodnika, ovo djelo pročitao vrlo doslovno i u njemu pronašao puno mogućnosti za razigranost
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Maskerata" / Dražen Krešić

Obavijest  da će u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu  redatelj Ivan Planinić postaviti jednočinku Miroslava KrležeMaskerata“ (Scena „Zvonimir Rogoz“, 1.2.2020.) malo me je zatekla jer uprizorenje mladalačkih Krležinih dramskih tekstova zahtijeva pomni pristup i nekonvencionalnu „obradu“. Odmah valja napomenuti da postoji prva, kraća varijanta teksta „Maskerate“ iz 1914., ali  da je kasnije temeljito preuređena i proširena te objavljena  godine 1933. u knjizi pod nazivom „Legende“ s još pet kraćih dramskih tekstova. Među dramama koje je Krleža ponudio za izvođenje Josipu Bachu (1874.-1935.), glumcu i redatelju, tadašnjem ravnatelju drame zagrebačkog kazališta (1908.-1920., 1931.-1934.) bila je i „Maskerata“ koju je Bach odbio (kao i druge) uz obrazloženje da su „scenski neizvedive“. Praizvedbu  „Maskerate“ u režiji Miroslava Minje Dedića (1921.-2015.) izvelo je Beogradsko dramsko pozorište na gostovanju u Ljubljani 1955., a dvije godine kasnije postavio ju je (zajedno s „Kraljevom“) redatelj Slavko Andres u varaždinskom kazalištu.  

Ljubavni trokut u koji su upleteni književni likovi – Kolombina i Pierrot iz renesansne talijanske komedije temeljene na improvizaciji (commedia dell'arte) i Don Quixote iz istoimenog  satiričnog viteškog Cervantesovog romana (1605.), zbiva se „jedne pokladne noći“ što odgovara definiciji pojma maskerate. Naime, radi se o vrsti pokladne renesansne igre proizašle iz višeglasne karnevalske popijevke, satiričnog i komičnog, nerijetko opscenog sadržaja, a sudionici su se maskirali u alegorijske ili mitološke likove. Zašto je Krleža odabrao baš ova tri lika, djelomično im izmijenivši karaktere, teško je pretpostaviti. Njegova je Kolombina koketa („žena kao sve“) kao i u originalu, za razliku od  Pierrota, koji je sada  poduzetni ljubavnik („Fantast. Lirski pjesnik. Danguba. Bonvivan“), a ne nespretni sluga. Don Quixote („nervozni treći“) jest, dakako,  gubitnik, ali prije svega zato što se Kolombina odlučila za tjelesnost i strast (Pierrot) umjesto za intelekt i metafiziku (Don Quixote).

Planinić (1982.) je ravnopravno prihvatio i izrežirao dramske dijaloge i prateće didaskalije, poigravao se Krležinim riječima (inzistirajući na obliku „nijesam“) i podcrtavao nevažne replike (Kolombina: „Plesala sam poput nestašne djevojčice! I bilo mi je ljepše nego na prvom plesu jer sam onda imala cipele za dvije numere premale!“ na što joj Don Quixote replicira dopisanim riječima, nije li imala cipele dvije numere prevelike…), unosio glazbene najave, odjave (Vid Novak Kralj) i ugođaje (Nikša Marinović), pretvorio tekst koji se danas pomalo s naporom čita u veselu igru blisku apsurdu. Nije promijenjen samo tekst, nego i interpretacija, a tu su se Hana Hegedušić kao Kolombina, Karlo Mrkša kao Pierrot i Marinko Prga kao Don Quixote baš zaigrali, pa su bili duhoviti, šašavi temperamentni i dopadljivi (doprinos koreografkinje Ivane Pavlović).

Veliki doprinos cijelom ugođaju osigurala je scenografkinja i kostimografkinja Petra Dančević, čiji kostimi koketiraju s poznatim elementima zadanih likova, ali daju vizualni odmak koji ih čini drugačijim. Poveznica je zelena boja: Kolombinina perika, Pierrotove aplikacije, Don Quixotov kaputić. Izuzetna kombinacija crno-bijelih odjevnih predmeta čini Kolombinu vibrantnom pojavom, dok četkica za brijanje u funkciji brade podsjeća na poznate događaje iz Don Quixotovog života.  Na praznom scenskom prostoru jedine su intervencije docrtan pod (u duhu Kolombinine odjeće), mali crveni zastor (kroz koji Don Quixote špijunira i koji ujedno podsjeća na erotsko značenje „grimizne zavjese“ u tekstu), te rasvjeta dizajnera  Marijana Štrleka.

Možda je hereza na ovaj način interpretirati Krležino djelo, ali ja sam se baš dobro zabavljala, a kada sam naknadno pročitala „Maskeratu“, spoznala sam da je Planinić, za razliku od svojih prethodnika, ovo djelo pročitao vrlo doslovno i u njemu pronašao puno mogućnosti za razigranost.

ImpressumUvjeti korištenjaSuradnja sa portalomOglašavanje/Predstavljanje ponude
AUTORSKA PRAVA!

Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te s bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora navedenog uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali s izvorom Kritikaz.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem, odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se s uvjetima korištenja portala.

PRAVNA NAPOMENA!

Portal kritikaz.com koristite na vlastitu odgovornost.

© Domagoj Skledar & Igor Tretinjak, 2015 ~ 2020, All rights reserved