KNAP: GALA TEATAR, "BEZ TREĆEG"
3.3.2020. 11:36:05h
Potreba za trećim
Iako je tekst napisan vrlo čvrsto i vjerojatno se može bez većih poteškoća glumački locirati, predstava pati od nedostatka kritičkog prijateljskog oka, od nedostatka redatelja, od nedostatka trećega
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Bez trećeg" / Jurica Galoić

Drama „Bez trećegMilana Begovića (1876.- 1948.) omiljena je među mnogim glumcima jer se radi o znakovitom i  emocijama nabijenom tekstu pogodnom za komornu izvedbu.  Posljednje uprizorenje spomenute drame, s napomenom da se radi o „autorskom radu glumaca“, moglo se vidjeti u produkciji „Gala teatra“ na pozornici zagrebačkog kazališta KNAP (Kazalište  na Peščenici, 14.12.2019.) u izvedbi Matije Prskalo (1966.) i Mladena Vulića (1969.).

Drama se zbiva 1926. (praizvedena je 1931.) i počinje u trenutku povratka Marka Barića iz rata, točnije nakon osmogodišnjeg ruskog zatočeništva. Dok u svojem zagrebačkom stanu očekuje suprugu Gigu, javljajući se na  telefon i slušajući različite muške glasove koji se raspituju za nju, u Marku buja sumnjičavost začeta još u logoru. Umjesto da se njihov susret zbiva u ozračju ljubavi, Marko muči Gigu mnoštvom  bezobzirnih pitanja potaknutih ljubomorom, odnosno samom mogućnošću nevjere. Podjednako, kako za ljubav tako i za ljubomoru ne treba treći….

Gigina profinjenost i pripadnost višem građanskom sloju sve se jače ističe nasuprot Markovom sirovom, priprostom i gotovo nasilničkom pristupu (koji su za Gigu neugodna novost). Koliko su Markovoj promjeni doprinijeli rat i zarobljeništvo, a koliko urođene osobine (ljubomora, nasilje) koje su zahvaljujući okolnostima izbile na vidjelo, teško je precizirati, ali upravo te varijacije omogućuju glumcu učinkovitu glumačku igru. Vulić cijelo vrijeme igra na snagu ratnika-povratnika pa je njegov lik neprestance povišenog glasa i bez prijelaza. Raspon karaktera njegovog Marka je  između bijesa i pojačanog bijesa, mada proizlazi iz teksta i ponašanja partnerice, da postoje razdoblja zatišja, čak nepatvorenog povjerenja i iskrene ljubavi. S druge strane, Begović kao nesumnjivo dobar poznavatelj ženske psihe i zagovornik ženskog prava na izbor, Gigi u usta stavlja gotovo feministički pamflet, što Matija Prskalo izvrsno koristi. Njezina početna umiljatost topi se bez zaostatka čime izaziva  Markovo okretanje nasilju, što napokon završava kobno.

Iako je tekst napisan vrlo čvrsto i vjerojatno se može bez većih poteškoća glumački locirati, predstava pati od nedostatka kritičkog prijateljskog oka, od nedostatka redatelja, od nedostatka trećega. Hvalevrijedna je želja glumaca da imaju „nešto svoje“, ali je zaista teško biti istovremeno unutra i vani jer bez obzira na „pamćenje tijela“, teško je procijeniti ritam, nijanse, modulacije glasa i kompoziciju cijele predstave. Za dobru i sigurnu plovidbu  ipak valja imati kormilara.

ImpressumUvjeti korištenjaSuradnja sa portalomOglašavanje/Predstavljanje ponude
AUTORSKA PRAVA!

Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te s bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora navedenog uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali s izvorom Kritikaz.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem, odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se s uvjetima korištenja portala.

PRAVNA NAPOMENA!

Portal kritikaz.com koristite na vlastitu odgovornost.

© Domagoj Skledar & Igor Tretinjak, 2015 ~ 2020, All rights reserved