ZKM: KP ZETSKI DOM NA CETINJU I SNG LJUBLJANA, "RAZGOVORI O LJUBAVI"
Nema sretnih ljubavi
Predstava 'Razgovori o ljubavi' nudi jedan zanimljiv uvid u takozvano pripovjedno kazalište jer bez obzira na pjesmu i obilje koreografije, izvedba je temeljno vezana uz priču i važnost sadržaja, a ispreplitanje različitih melodija jezika predstavlja slušno zadovoljstvo
Objavljeno: 28.1.2020. 11:41:16
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Razgovori o ljubavi" / Duško Miljanić

Prva gostujuća kazališna predstava iz ciklusa naslovljenog  „Europsko kazalište u ZKM-u“ u prosincu 2019. bio je autorski projekt „Razgovori o ljubavi“ u režiji Jerneja Lorencija (6.12.2019.) i koprodukciji Kraljevskog pozorišta  Zetski dom na Cetinju (14.9.2019.) i SNG  Ljubljana (12.10.2019.). Pojam autorskog projekta ovdje proizlazi iz činjenice da su izvođači ujedno autori teksta, a kako ih je desetero, koncepcija me podsjetila na situaciju iz famoznog Boccacciovog  djela „Dekameron“. I tamo se okupilo desetero ljudi  (od toga trojica mladića) koji su u deset dana pričali priče raznolikih, često lascivnih sadržaja, te se tako skupilo  100 novela.

U predstavi desetero ljudi (četvorica muškaraca) pričaju o ljubavima koje u pravilu završavaju nesretno, a sadržaji izviru iz legendi, povijesti, književnih djela ili predaja. Protagonisti naizmjence pripovijedaju na albanskom (Krist Lleshi, Matia Llupa), crnogorskom (Jelena Laban,Karmen Bardak, Srđan Grahovac), slovenskom (Janez Škof, Maruša Majer, Zvezdana Novaković) i talijanskom jeziku (Barbara Folchitto, Daniele Gaggianesi) prevodeći ili dopunjujući pojedinog sugovornika. To, naravno, razbija kontinuitet pripovijedanja i produžuje trajanje izvedbe, ali daje zanimljivu zvučnu raznolikost.

U prvom djelu predstave isprepliću se opisi svadbenih narodnih običaja s ljubavnim pričama iz pojedinog kraja, dok se drugi dio predstave bavi životinjskim svijetom (dramaturg Matic Starina, koreograf Gregor Luštek). Scenografija (Branko Hojnik) omogućuje glumcima da ležerno sjede, neometano se kreću ili sviraju razna glazbala (skladatelj Branko Rožman) odjeveni gotovo obično (Belinda Radulović), jer glavnina predstave leži u njihovim izvedbama.

Nizanje  ljubavnih priča koje završavaju tragično počinje  „Zidanjem Skadra“, narodnom pjesmom o trojici braće koji su pokušali sagraditi kulu, ali su je vile noću rušile. Vilinski uvjet za gradnju bilo je uzidavanje mlade žene i to one koja će prva mužu donijeti ručak, ali da ih muževi ne upozore. Dakako, starija su braća svoje žene upozorili pa je tako uzidana ona najmlađeg brata… Danteov „Pakao“  krcat je grešnicima, među kojima su se zatekli Francesca iz Riminija i njezin ljubljeni Paolo s kojim je bludno sagriješila, mada su u početku bezazleno čitali knjigu. Treća priča preuzeta je iz Prešernove poeme „Krštenje na Savici“ i bavi se ratnikom Črtomirom i djevojkom  Bogomilom, a prepreka njihovoj vezi su vjerski razlozi. Sljedeća priča vezana je uz povijesne ličnosti iz 11. stoljeća, kći cara Samuila, Kosaru i vladar Duklje, Vladimira u kojeg se ona zaljubila u vrijeme njegova tamnovanja. Kosara je uspjela privoljeti oca na udaju za Vladimira (povjesničari u tom činu vide Samuilovu političku mudrost jer mu je zet postao vazalom), ali nakon što ga rođak mučki ubije i Vladimira proglase  svecem, Kosara ostaje zauvijek samovati i tugovati.

Najromantičnija ljubavna priča u predstavi jest ona o tri sestre zaljubljene u istog kapetana, a smještena je u 15. stoljeće u gradić Prčanj u Boki Kotarskoj. Kada su otkrile da ljube istog muškarca (prema nekim verzijama on je odabrao jednu od njih, ali se ona žrtvovala zbog sestara i nije otišla  s njim) odlučile su zajedno živjeti čekati ga. On se, međutim, nikada više nije vratio. Kako je koja od njih umrla, tako je zazidan njezin prozor, dok je onaj treće sestre ostao otvoren. Danas se njihova kuća naziva kućom „Tre sorelle“ i predstavlja izuzetno vrijedni spomenik iz doba gotike. Posljednja priča vezana je uz djevojku Ružu, koju su htjeli prisilno udati pa je ona odbjegla. Kada su je napokon našli, bacila se s visokog rta u more, pa se to mjesto danas naziva  „Skočiđevojka“ (sa službenom tablom naziva mjesta). Iz pobrojenog proizlazi da nema sretnih ljubavi ili točnije, ako ih ima, nisu tako zanimljive kao ove neostvarene ili tragično okončane. Dosadnog li završetka: i onda su živjeli sretno?!

Bez obzira na prilično polagani  tempo pripovijedanja, glumačka sugestivnost i izvrsni pjevani umetci u prvom su djelu predstave stvorili intimni ugođaj. Nastavak predstave zbivao se u osjetno šaljivijem tonu jer su glumci oponašanjem pojedinih životinjskih vrsta prikazivali njihova ponašanja u doba parenja. Izuzetak čini prikaz prve bračne noći i mogućih posljedica ukoliko se otkrije da mladenka nije bila djevica…

Predstava „Razgovori o ljubavi“ nudi jedan zanimljiv uvid u takozvano pripovjedno kazalište jer bez obzira na pjesmu i obilje koreografije, izvedba je temeljno vezana uz  priču i važnost sadržaja, a ispreplitanje različitih melodija jezika  predstavlja slušno zadovoljstvo.