Odabravši kombinaciju kajkavskih dijalekata i arhaizama, Miroslav Krleža je napisao zbirku pjesama Balade Petrice Kerempuha u kojoj se izravno ili na posredan način bavi socijalnim i egzistencijalnim temama. U pjesmi Ni med cvetjem ni pravice opisana je razlika između lagodnih uvjeta u kojima raste uzgajano cvijeća u vrtu i grube sredine u kojoj stasa poljsko samoniklo bilje što se očituje u prvim stihovima: „Ni med cvetjem ni pravice / rekel to je fijolice / smardljivi terputec / jalnuš, tvardogutec.“ Naravno, trputec nije zavidan (jalnuš) nego ljut, ali mu gumbek objašnjava: „Ti si bedak, to je tak volja božja, pak ima biti tak!“. Zahvaljujući slikovitosti  u koju se lako utkala poruka o ravnopravnosti, ova je pjesma postala zanimljiv predložak za istoimenu plesnu predstavu u koreografiji Jasne Čižmek Tarbuk i produkciji UO Fronesis (Dječje kazalište Dubrava, 11.10.2025.).

Koreografija je protkana manjim brojem stihova kojima je, budući da je predstava namijenjena djeci, dodan prijevod i tumačenje (dramaturgija Ana Tonković Dolenčić), a na sceni se mogu vidjeti trputec i tri lijepa cvijeta koji plešu uz pratnju udaraljkaša Josipa Brajčića (autori glazbe Dror Orgad i Iva Patarčec, koja je glazbu obradila i priredila za balafon). Ljutog i žalosnog trputca interpretira Roko Šašić, dok Brilin Rebić, Lara Šašić i Tea Vlahović predstavljaju ljupke i podrugljive cvjetove, a sve je to jasno vidljivo ne samo preko trputcovih izgovorenih stihova nego i po ponašanjima, plesnim koracima i kostimima (Tatjana Zadražil Džida) svih četvero.

Predstava se drži „socijalnog“ motiva, ali na pomalo dječji način pa se tri cvjetne „ljepotice“ prenemažu (padaju u nesvijest pa se siroti trputec sav isprepada „Nikaj nisam napravil“), oblače  trputca u komičnu odjeću od „točkica i prugica“ i ismijavaju natpis (ni med cvetjem ni pravice) na njegovom transparentu („med“ izaziva kod njih zujanje poput pčela, a riječ „pravice“ asocira na kravice). Kada cvjetovi onemoćaju i popadaju po podu, trputec im pripravi „svoj“ napitak (iako se smatra korovom, trputec pripada među najljekovitije biljke na svijetu!) i one odmah „živnu“. Tri lijepa i umišljena cvijeta dobrostivo primaju trputcovu brigu, ali postupno ipak shvate da je svima ljepše da prijateljuju umjesto da se nadmeću… I žalosni trputec postaje veseo (break dance) i zaključuje da je „najljepši“ (naravno kada je ljepota u očima promatrača!).

Ljupka plesna predstava koja promiče ravnopravnost i veliča dobrotu srca nad prolaznom ljepotom („Severec, kozoderec, skunkačov strah i kač, / raznesel bu vre farbe s pisanih vaših gač“) nesumnjivo je namijenjena djeci, ali zahtijeva publiku s kojom se porazgovaralo prije dolaska u kazalište.