Zbog obnove kazališne zgrade i ove je godine na programu Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku (14.-28.6.2025.) bila samo jedna predstava svake večeri, početkom sumraka na otvorenoj pozornici uz bočni zid katedrale svetog Jakova. Uz brojne zanimljive radionice za djecu (među kojima je bila i glazbena radionica izrade izvornih instrumenata Bing, bang, boik slovenskog skladatelja, lutkarskog redatelja, glazbenika i pedagoga Petera Kusa) na ovogodišnjem, šezdeset i petom izdanju Festivala bile su predstave iz raznih hrvatskih kazališta i jedino je odstupanje bila predstava Princeza i žabac po motivima bajke braće Grimm u režiji Adisa Bakrača i izvedbi Pozorišta mladih Sarajevo, Bosna i Hercegovina (26.6.).
Bajke braće Grimm česti su predložak u predstavama za djecu pa tako i priča o princu koji je čarolijom pretvoren u žabu i samo mu poljubac prave princeze može vratiti čovječji lik (u nasilnoj verziji do preobražaja dolazi jer princeza baci žabu u zid) dolazi pod različitim naslovima, no uvijek je u pitanju žaba koja je ili kraljević ili ima neke veze s princezom (kao u ovoj izvedbi). Nina Kleflin je dramatizirala priču stvorivši proširenu (pomalo svojevoljnu), ali simpatičnu varijantu koja obuhvaća dva kraljevstva i jednu vješticu. Scenografija Narde Nikšić je slikovita pri čemu pojedini segmenti stvaraju cjelinu, a svaki novi ambijent se dobiva jednostavnim okretanjem: i bunar i kraljevski stol i princezina soba. Izuzetno lijepi kostimi Amne Kunovac Zekić (šminka i maska Maja Talović) oblikuju razliku između dva kraljevstava, pa su u plavo odjeveni kralj Ludwik (Marko Mirković) i kraljica Amalia (Aida Bukva), mladi bračni par koji čezne za djetetom i kojem svojim napitkom pomaže vještica Griselda (Alma Merunka), dok je ružičasto obojana odjeća kralja Henrika (Sabit Sejdinović), kraljice Marion (Ajla Cabrera), kraljice (Henrikove) majke (Suada Ahmetašević) i princeze Isabell (Emina Toplović).
Sudbonosna priča počinje doletom raspjevane vještice (songovi Nina Kleflin, glazba Hamdija Salihbegović i Nedžad Merdžanović, scenski pokret i koreografija Belma Čečo Bakrač) u trenutku kada se mladi par žalosti jer ne uspijevaju dobiti dijete i dok kraljica kaže da je svejedno je li dječak ili djevojčica, kralj konstatira: „Samo da mali bude zdrav!“. Vještica nudi pomoć uz uvjet da je pozovu kada se dijete rodi i da s njima živi u dvorcu (kao djetetova baka!) što oni zdušno obećaju. Međutim kada se rodio princ Robin (Deni Mešić) oni je ne zovu, sigurni da ona ne zna za rođenje („nema u šumi Internet“). Dakako, vještica dolazi i ljuta na njih jer su prekršili obećanje, pretvara dječaka u žabu (dakle, princ nije nimalo kriv, nego je kažnjen radi roditeljskog vjerolomstva).
Nakon ove epizode u plavom kraljevstvu, priča se nastavlja u ružičastom kraljevstvu dvadeset godina kasnije i za večerom gledamo kraljevski par upotpunjen svekrvom (dakako da se kraljica majka i kraljica neprestano podbadaju uz rezignirane pokušaje kralja da smiri njihove razmirice) i razmaženom kćeri, princezom Isabell. Ona je djevojka za udaju, ali odbija sve prosce (duhovit prikaz njihovih mana) i stalno oko nečega zanovijeta (zapravo je osamljena i tužna), a tu je i paž (Elma Ahmetović) koji poslužuje večeru. Jedino što Isabell voli jest njena zlatna lopta pa kada joj padne u bunar i žabac ponudi da će je izvaditi ako mu ona postane prijatelj (i on je osamljen i tužan), ona mu to bez krzmanja obeća. Kada se domogla lopte, Isabell je odjurila kući ne mareći ni za žapca ni za svoje obećanje i tako se nakon dvadeset godina zbiva ista situacija: Robinovi roditelji su prevarili vješticu, Isabell njega. On nema osvetničkih namjera, ali želi da ga Isabell prihvati i kada ga ona zgađena pusti u dvorac, smjesti za stol i odvede u svoju sobu (otac inzistira da ona mora ispuniti svoje obećanje), oboje premoreni zaspu (ona na krevetu, on na podu). U neko doba noći u sobu se ušuljao škorpion (Aida Bukva) ali žabac je u borbi spasio Isabell i ona ga, radosna i zahvalna, poljubi….
Uz difuzno svjetlo i „šuštavu“ glazbu žabac se uspio „izbaviti“ iz kostima i postati princ (izuzetno visoke temperature su prilično usporavale izvedbu), no sumnjičavi kralj zatvara Robina u podrum (nikako ne uspijeva otkriti gdje je žabac), a i kćer kažnjava (ovaj put su se njegova supruga i majka složno urotile protiv njega). Budući da je Griselda zamrsila sudbine, ona će ih i odmrsiti: nakon što je Henriku ispričala cijelu povijest preobražaja malog dječaka u žabu („Zašto baš u žabu?“ pita kralj Henrik. „Onda sam radila sa sitnim životinjama“, odgovara mu ona), on šalje u susjedno kraljevstvo pismo i dolaze radosni Robinovi roditelji, a dvoje se mladih spremaju vjenčati. I opet vještica želi biti baka, ali je Henrik uvjerava da to nije dobra ideja jer on ima majku pa bi to bilo teško izvedivo (ujedno primjećuje da su Griselda i njegova majka pomalo slične!).
Duhoviti dijalozi, nenametljiva pouka o važnosti poštivanja zadane riječi („Obećanje je obećanje“), pregršt vrlo dobro otpjevanih pjesama (snimljenih, no uspješno sinkroniziranih), vizualno lijepa i glumački uvjerljiva, predstava „Princeza i žabac“ je i ovaj put pokazala da Pozorište mladih Sarajevo u svojem radu „misli ozbiljno“.