Prevoditeljica Xenia Detoni nije jedina koja prevodi djela mađarskih pisaca na hrvatski jezik, ali je sigurno „najmarljivija“ pa je prevela i komediju Momačka večer (2019.) mađarskog dramatičara, glumca i redatelja Vajka Szente (1981.) za potrebe zagrebačkog kazališta Komedija gdje ju je režirao Slaven Vidaković, glumac i ravnatelj Hrvatskog kazališta u Pečuhu (19.2.2025.).
Mladoženjin prijatelj Alex (Matija Kačan) želi prijatelju Simonu (Ronald Žlabur) prirediti nezaboravnu zabavu uoči vjenčanja pa u luksuznom hotelu iznajmljuje apartman (Balasz Horesny ostvaruje tapetama dojam „kičerajske“ raskoši) osiguravši im puno alkohola, „bombončića“ i striptizetu (Ružica Maurus). Budući da je scenografija „bogata“, kostimografkinja Mirjana Zagorec se promućurno zadržala na jednostavnim kostimima. Mladenka Mona (Nera Stipičević) vjeruje da su njih dvojica na bezazlenom izletu, a budući da je Simon „dobar dečko“, nije uopće oduševljen s prijateljevom zamisli. No, oni prijateljuju jako dugo (rade i u zajedničkoj ambulanti) pa Simon prepušta Alexu da organizira večer kako želi i odlazi u kockarnicu gdje, očekivano, izgubi novac namijenjen svadbi. U međuvremenu poslužitelj (Roko Sikvica) u sobu unosi ružičaste kovčege za koje se otkrije da pripadaju popularnoj seksi glumici Candy (Tara Thaller), a ona ubrzo dolazi u potrazi za prtljagom. Oduševljeni Alexa joj nudi bombončiće i na temelju njenih reakcija testira njihovo djelovanje : žuti izazivaju smijeh, crveni seksi raspoloženje, a plavi uspavljuju. Dok Candy boravi u spavaonici, traže je njen tjelohranitelj Bob (Damir Lončar) i hotelski šef osiguranja Watt (Zlatko Ožbolt), a pojavljuje se i krupna policajka (Marija Jerneić) za koju Alex misli da je striptizeta (u agenciji je tražio malo krupniju). Budući da je Simon izgubio svoj novac, ali i onaj na kartici (ambulantnoj), njih dvojica moraju napustiti sobu, a u nju ulazi usplahireni velečasni (Igor Mešin).
U prvom djelu predstavljaju se likovi (kasnije se otkriva da su njihovi odnosi drugačiji od predočenih) na pomalo banalan način: kada netko stupi na pozornicu, obasja ga svjetlo i čuje se njegovo ime! Daljnje događaje inicira Candy napomenom da se iznad sobe nalazi hotelski sef koji, u danom trenutku, kratkotrajno ostaje bez nadzora što Alexa i Simona navodi na misao o pljački (treba im novac za svadbu!) pa velečasnog udaljuju iz sobe dajući mu nekakav izmišljeni zadatak, tvrdeći da su članovi crkvene kontrole. Taman kada su smislili kako prići sefu, dolazi policajka koja otkriva da je Simonova davna djevojka (sada s 40 kila viška) i da je njezin sin Olaf (Neon Kovač Batir) također njegov sin. Daljnji razvoj događaja vodi do tako složenih situacija da bih se morala jako sabrati da ne propustim niti jednu komponentu zbivanja…
Neke su scene zbilja prilično duhovite, poput Lončarovog monologa o pečenom golubu ili kako nitko ne uspijeva zapamtiti Olafovo ime (pa ga zovu Volvo ili Malme), ali su preduge, što je odlika cijele predstave. Osim toga, radnja je krcata digresijama što je čini nepotrebno zapetljanom, a neke se situacija neprestano ponavljaju (reakcije na bombončiće), što osjetno usporava tempo. Nije mi se svidio ni Ožboltov „erotski“ ples (nakon što je pojeo crvene bombone) jer mu ne vidim svrhu ni u prikazu lika ni za predstavu u cjelini.
Primijetila sam da su u zadnje vrijeme dramske predstave u Kazalištu „Komedija“ prilično dugog trajanja i ne mogu se ne pitati je li to zbog obilja teksta ili usporenog tempa. Bez obzira na razlog, iscrpljivanje s obje strane ne donosi ništa dobro.