Globalna pošast da se dramske, glazbene i plesne predstave, čija je radnja smještena u božićno vrijeme, izvode isključivo u doba adventa dobila je niz „naguranih“ izvedbi koje često kod izvođača izazivaju zamor, a kod publike „prisilu“. Druga serija prigodnih predstava jesu one namijenjene djeci pa se izvedbe samo „obave“ jer je svrha dolaska u kazalište podjela darova i predstava pada u drugi plan. Ali, da ne mora uvijek biti tako pokazala je predstava Maje Katić Božićno putovanje u režiji Renate Carole Gatice i koprodukciji Teatra Poco Loco i GK „Žar ptica“ (14.12.2025.).

U vlak ulaze mama (Zrinka Kušević) i sedmogodišnji Branko (Fabijan Komljenović), ali u kupeu su još jedan gospodin (Andrej Kopčok) i jedna gospođa (Veronika Mach). Nedugo nakon polaska vlaka (scenografija i kostimografija Patricio Alejandro Aguero Marino, dizajner svjetla Goran Jurković) Branko je sve nemirniji (on lupka nogama, jurca za autićem, gnjavi pitanjima – Komljenović se potpuno preobrazio u mališana kojem su odrasli dosadni i koji to pokazuje) i budući da je odraslim suputnicima sve naporniji, oni počinju pričati priče kako bi ga smirili (koreografija Damian Cortes Alberti, glazba Vlatko Panić).

U prvoj priči pojavljuju se Kay i Gerda  iz bajke Snježna kraljica (H.C. Andersen) i pred Brankom se izvodi skraćena verzija te bajke na šarmantan, pametan i upečatljiv način tipičan za  Malo ludo kazalište. Branko je vrlo sumnjičav oko tvrdnje da „jedan zagrljaj može spasiti dječaka“ i važnija mu je misao hoće li baka (kojoj putuju on i mama) znati kakav autić on želi pod bor (onakav kakav imaju svi u razredu), a gospodinova izjava da pokloni nisu važni izaziva grčevit plač (očarava kako je Komljenović „pokupio“ sve dječje „štosove“). Budući da su djeca, za razliku od odraslih, neumorna u svojim zahtjevima, odrasli za Branka pričaju novu priču, ovaj put  o Orašaru i boju s miševima (E.T.A Hoffman), što njega dovodi do zaključka da je svaki dar u redu („Neka mi baka pokloni bilo što, a ja ću se već snaći“). Budući da vožnja još traje, Branko želi ispričati „strašnu“ priču o mrzovoljnom i škrtom stričeku Scroogeu koji je živio u Londonu i nikoga nije volio (Božićna priča, Charles Dickens). Budući da se u priči na  Badnjak uvečer pojavljuju duhovi koji Scroogeu pokazuju njegove mane, u pripovijedanju se koristi  kazalište sjena. Odjednom se vlak zaustavio i svi se uzrujavaju jer se žure; uzrujavaju se svi osim Branka koji želi ispričati priču do kraja jer je opaki starac na kraju postao darežljiv i ljubazan. I taman kada je završio priču, vlak je krenuo.

Sve su tri priče bile izvedene bez zadrške i s puno duhovitih improvizacija (a nije im bila prva tog dana) i takav glumački pristup je svakako presudna komponenata predstave. Iako je ovakvo Božićno putovanje prigodna predstava, mogla bi uz neke preinake igrati bilo kada u sezoni, jer biti ljubazan, dobar  i pristojan nema ograničeni rok trajanja.