Nakon peripetija koje su odgodile najavljenu premijeru opere Bedřicha Smetane Prodana nevjesta za četrdesetak dana, strpljiva publika Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku je ipak dočekala svoju premijeru (14.6.) u režiji Petre Bernarde  Blašković i pod ravnanjem Krešimira Batinića te još tri izvedbe koje nisu uvijek odgovarale najavljenoj podjeli (17.6.2024.). Nevjerojatno je da ova, danas tako popularna komična opera, nije nastala na mah, nego se njezin tvorac, češki skladatelj Smetana (1824.-1884.) prvo suočio s neuspjehom (1866.) što ga je nagnalo na promjene pa je tek izvedba (1870.) opere nastala nakon velikih zahvata urodila odobravanjem.

Čitajući životopis Karela Sabine (1813.-1877.) ispunjen nedaćama i siromaštvom, čini se neobičnim da je baš on napisao zabavni libreto. S druge strane nije baš uvijek sve zabavno jer se u priči, osim ljubavi između Janka o kojem nitko ništa ne zna i Marice koju nagovaraju da se uda za bogatog, ali infantilnog Vašeka, jasno naslućuju socijalne razlike koje vode Jankovoj odluci da se zbog novaca (koji mu nudi seoski provodadžija Kecal) odrekne ljubljene djevojka. Marica se ne želi udati za Vašeka, ali je ogorčena na Janka jer ju je ovaj bez krzmanja prodao „Mihinom sinu“ („Veselje ode zauvijek kad vjere više nema“). Uskoro seljani otkrivaju, da je osim Vašeka i Janko Mihin sin (iz prvog braka, a nesloga s maćehom ga je otjerala od kuće) i da je Maricu zapravo „prodao“ samom sebi. Kada se još Vašek zatravljen cirkusom odjene u medvjeđu kožu da bi sudjelovao u cirkuskoj točki, vidi se da je Janko pravi izbor.

Scenografkinja Marta Crnobrnja je nizom šarenih „obrtničkih“ fasada dočarala selo i sajmeno događanje, a njihov raspored   oblikuje  trg i ulicu (manje uspjelu zbog jednostrane oslikanosti) te dopadljivo cirkusko okruženje (cirkuske su točke, čak i one pomalo opasne, ostale na razini očekivanog). Kostimi su se logično uklopili u okruženje pri čemu razlike pokazuju status pojedinih likova (Iva Romić i Iva Špiljak pod mentorstvom Zdenke Lacine Pitlik), a cijeloj je likovnosti doprinio dizajner svjetla Tomislav Kobia. Vrlo je efektna projekcija „crtanja po pijesku“ prikazana za vrijeme uvertire, ali čemu onda prijelaz na prenaglašena zbivanja, tim više što je većina pjevačkih scena statična? Plesne točke u predstavi su očekivani dio, no usprkos trudu plesača, nisam vidjela ni jednu doista dobru dionicu (koreograf Dejan Jakovljević).

Maričine roditelje pjevali su Karlo Miličević i Sanja Toth, a Blaž Galojlić i Gordana Kalmar Vašekove i njihovi usklađeni nastupi vodili su željenom braku, uz podršku seoskog provodadžije Kecala, uvijek odličnog Berislava Puškarića. Katarina Toplek Horvat je zvonkim glasom i prigodnim izgledom prikazala vrlo dobru Maricu, a kada joj se pridružio Kristijan Marušić u ulozi Janka, bilo je jasno da Vašek, u prenaglašenoj glumi Ladislava Vrgoča,  nikada neće osvojiti njezino srce.

I dalje mislim da osječko kazalište posjeduje vrlo pristojan pjevački ansambl, ali i dalje žalim što se intenzivnije ne bave operetnim repertoarom.