Međunarodni dječji festival u Šibeniku već desetljećima nudi djeci predstave, koncerte, izložbe i različite radionice a to se nije promijenilo ni u njegovom šezdeset i četvrtom izdanju (22.6.-6.7.2024.), osim što je, zbog predviđenih radova u kazalištu, svake večeri bila izvedena samo jedna predstava  (na Ljetnoj pozornici). Činilo mi se malo neobičnim da zadnja predstava slijedi nakon zatvaranja 64. MDF, ali budući da je mjuzikl Pepeljuga prema tekstu Vladimira Nazora u režiji Sanje Hrnjak i entuzijastičkoj izvedbi Dramskog studija Gradskog kazališta „Zorin dom“ iz Karlovca bio toliko zanosan, brzo sam zaboravila ovaj neobičan redoslijed.

Iz Grimmovih i Perraultovih zbirki priča dobro je poznat motiv siročeta kojeg kinji zla maćeha i njezine kćeri zadajući joj puno poslova (čak i besmislenih zbog kojih je stalno musava pa je zovu Pepeljuga) u kojima joj pomažu životinje dok joj pomoću čarolije ograničenog trajanja (do ponoći) vila omogućava odlazak na kraljevski ples. Nakon plesa s kraljevićem otkucava ponoć i Pepeljuga mora pobjeći (jer čarolija prestaje), ali pri bijegu gubi cipelicu po kojoj je zaljubljeni kraljević nalazi i ženi, a ona velikodušno prašta svojim mučiteljicama.

Nazor je ovu priču „prenio“ u naše podneblje pa Pepeljuga postaje pastirica Anka koju gnjave krčmarica Jaga(!) i njezina kći Stojka, a Anki ne pomaže vila, nego krava (isprede kudjelju i podari Anki haljinu za ples; Nazor pokušava ostati u stvarnosti ali za volju priče dozvo,ljava čudo). Ples se ne održava na dvoru, nego na sajmu (koji organizira glavar) na kojem se pojavljuje čarobnjak sa svojom družinom, a priređuje se natjecanje mljekara, pastira i lijepih djevojaka. Nepoznata djevojka sve zadivi (samo je glavaru nekako poznata) i knez se odmah zagleda u ljupku Anku (jer to je ona) i nakon peripetija (Stojka je razbila nos) nižu se događaji koje znamo od ranije.

Nazor je inačicu poznate bajke objavio 1947. (Nakladni zavod Hrvatske), a kao mjuzikl (autor glazbe Ivica Šimić, dodatni tekstovi songova Zvjezdana Ladika) izveo ju je karlovački Dramski studio u režiji Berislava Frkića 1995. Suvremena adaptacija (svibanj 2023.) je doživjela osjetne scenske i glazbene promjene (Ante Gelo je dopisao glazbu i nove aranžmane) a Hrnjak je predstavu na MDF-u inteligentno  prilagodila šibenskom ambijentu (po trgu je raširila scenografiju, a na terasu Velike lože uspela je mladi par, kneza i Anku, kao trijumf ljubavi). Marta Crnobrnja izvela ja bogatu i funkcionalnu scenografiju koja se iz unutrašnjosti krčme (s dodanom štalicom u kojoj kravica, kreacija lutke Ana Sekulić, suradnik za animaciju lutke Jadran Grubišić, komunicira glasom Ivanke Boljkovac) jednostavno pretvara u sajmišni prostor s pratećim kućicama. Marita Ćopo je kostime seljana osmislila na tragu folklora, čarobnjaka i njegovu družinu odjenula je u bajkovite kostime, Jagu, Stojku i poglavara u starinsku građansku odjeću, kneza u sličnu, ali otmjeniju, a dronjke i potom zlatnu plesnu haljinu namijenila je Anki; kada se knez i Anka pojave zajedno, odjeveni su u zlatno ruho jer osim moći ljubavi prikazuju i pobjedu oprosta nad zloćom.

Odlična glazba i upečatljiva vizualna komponenta bili su dobar okvir za članove Dramskog studija da pokažu svoje plesačke (koreografija i scenski pokret Martina Maričić), glumačke i pjevačke sposobnosti (među njima su i obrazovani pjevači). Neke su uloge u alternaciji pa je u ovoj izvedbi (6.7.2024.) Pepeljugu Anku pjevala Lucija Jelušić Šimatović, Jagu Valerija Nikolovski, kneza Filip Subotić, a pastiricu Lucija Klarić i za svakog imam samo pohvalne riječi: lijepi glasovi, artikulirani izgovor, usklađeni pokreti, prigodna gluma i skladna scenska komunikacija. Odlično su djelovale male skupine poput onih koje čine čarobnjak (Stefano Surian) i njegova  pratnja (Dora Stanišić, Viktor Šoštarić), Jagina kći Stojka (Lucija Luketić) i Jagina posluga (Tomislav Colnar, Marcella Lekaj) ili poglavar (Ivan Šimatović) s Jaginim ukućanima jer je svaka od scena pjevački i glumački promišljena. Ispričavam se svim članovima Dramskog studija čija imena zbog prohodnosti teksta nisam spomenula jer svatko od njih je bio jednako važan u nastanku homogenog  mozaika ove zahtjevne i upečatljive predstava.