Napomena: kritika je nastala u sklopu projekta „Ekskurzija“ te je izvorno objavljena na stranicama Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa
U travnju 2024. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar premijerno je izvedena predstava Lolita u režiji Vinka Radovčića. Roman Vladimira Nabokova adaptirao je Patrik Gregurec, ujedno dramaturg ove predstave. U pitanju je prva izvedba adaptacije proslavljena Nabokovljeva romana u nekom od hrvatskih kazališta, što je pomalo neuobičajeni repertoarni izbor za zadarsko kazalište uglavnom orijentirano izvedbama tematski, stilski i izvedbeno ne posebice provokativnih komedija. No izbor tog naslova ne čudi kad je u pitanju Vinko Radovčić s obzirom na to da je tijekom nekoliko proteklih godina, uglavnom s Dramom plus koju vodi, redovito postavljao kanonske tekstove svjetske književnosti (primjerice Stranca, Malog princa, Ćelavu pjevačicu, Umišljenog bolesnika, Antigonu).
Nabokovljev najpoznatiji roman, napisan na engleskom, a potom samopreveden na ruski jezik, objavljen je davne 1954. godine u izdanju Olympije Pressa iz Pariza, nakon što ga je nekoliko američkih izdavača odbilo. Pripovjedač romana Humbert Humbert, sredovječni emigrant iz Europe, vješto uvlači čitatelja u svoj svijet i nudi svoju verziju priče o odnosu s djevojčicom Dolores Haze. Nabokovljev roman u desetljećima nakon objave imao je snažan odjek u visokoj i popularnoj kulturi, o čemu svjedoče primjerice koncepti nimfete i Lolite, koji su postali dio svakodnevnog diskursa, ili japanski fenomen Loligoth. Vidljivosti romana pridonijele su i filmske adaptacije, posebice ona Stanleyja Kubricka i Adriena Lyncha, ali i scenske, među kojima se izdvajaju Lolita Edwarda Albeeja te mjuzikl Lolita, My Love Johna Barryja i Alana Jaya Lernera.
Interpretacijski obrati
Odmah nakon objavljivanja Nabokovljev roman naišao je na podijeljene reakcije književne kritike i publike. Zanimljivo je da se rane studije romana, one objavljene od pedesetih do sedamdesetih godina prošloga stoljeća, uglavnom bave lingvističkim obilježjima teksta te njegovim narativnim strukturama te da se lik Lolite, tj. Dolores, uglavnom poimao kao onaj zločeste djevojke koja je zavela Humberta. Do izrazitija obrata u čitanjima i tumačenjima Nabokovljeve Lolite dolazi početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća kad čitanja romana postaju izrazitije etički orijentirana. Feminističke književne kritičarke podcrtavaju Lolitinu viktimizaciju, sveprisutnost muškog pogleda (male gaze), tiraniju nametljivog muškog pripovjedača te činjenicu da je Dolores u romanu lišena glasa.
Kao što su teoretičari književnosti, koji se povezuju s teorijom recepcije i teorijom čitateljskog odgovora, davno istaknuli, svaka interpretativna zajednica i razdoblje čita književni tekst na nov način. Stoga ni ne čudi da se posljednjih godina, u vrijeme kad je svijest o različitim načinima zlostavljanja žena pojačana, a pitanje pristanka aktualnije nego ikad, u Sjedinjenim Američkim Državama mjesto tog romana u književnom kanonu i školskim/sveučilišnim kurikulima propituje. Bez obzira na to slažemo li se ili ne sa stavovima koje pokret #MeToo i kultura Woke zagovaraju, činjenica je da je Lolita za našu suvremenost izrazito relevantan tekst te da ga se nakon afera povezanih s Jeffreyjem Epsteinom, Romanom Polanskim, Larryjem Nassarom, Kevinom Spaceyjem i tako dalje čita na drugačiji način.
Što od svega toga vidimo na pozornici zadarskoga kazališta?
Nadmudrivanje pisca i njegova lika
Na pozornici je tijekom cijele izvedbe prisutan lik pisca, koji je ujedno glavni lik ove predstave. On poput svojevrsnog demiurga predstavlja likove, kreira zaplet te se upušta u verbalna nadmudrivanja s Humbertom Humbertom, koji se pokušava oteti njegovoj kontroli, vezana uz odnos stvarnosti i fikcije. Ta je metanarativna razina predstave, kao i suigra pisca i Humbertova lika, ujedno najzanimljivija. Pisac se u nekoliko navrata izravno obraća publici, pokušava psihoanalizirati Humberta te se neprestano s njim bori za kontrolu. U stankama dijaloga lika Pisca kojeg glumi Damir Orlić te Huberta Humberta odvijaju se prizori koji kronološki prate i ilustriraju tijek temeljnih zbivanja u romanu.
Predstava je izvedena u iznimno funkcionalnoj scenografiji, koju potpisuje Vinko Radovčić, bijelim poluprovidnim zastorom horizontalno podijeljenoj na dva dijela. U prednjem je dijelu pozornice dnevna soba, a iza zastora nalazi se spavaća soba, sve stilizirano u skladu s estetikom uređenja interijera pedesetih godina prošlog stoljeća, desetljeća u koje je i smještena radnja Nabokovljeva romana. Kostimi, koje je izradila Anita Goreta, estetski su usklađeni s dekorom, što predstavi daje vizualno koherentan dojam.
“Priručnik” za početnike
Ulogu Humberta Humberta tumači Alen Liverić, stalni član glumačkog ansambla zadarskog Hrvatskog narodnog kazališta koji ne uspijeva na zadovoljavajući način prenijeti sve dubine i kontradiktornosti Nabokovljeva lika. Humbert Humbert u njegovoj izvedbi gubi brojne karakterne crte i značenjske slojeve te biva sveden na tipski lik starog smiješnog zaljubljenika dobro poznatog iz komediografske tradicije. Damir Orlić ostvaruje puno dojmljiviju ulogu, kao i Ivana Gulin u ulozi Lolite. Žana Bumber u ulozi Doloresine majke Charlotte ostaje u maniri većine uloga koje je odigrala na pozornici zadarskog kazališta, pretjerano se oslanjajući na vrisak i karikaturu.
Nedvojbeno najslabiji i potpuno nemotiviran dio predstave trenutak je u kojem se Dominik Karakašić (koji glumi nekoliko sporednih uloga) na pozornici pojavljuje u crnom lakiranom kostimu te se po njoj izvija u pratnji mojem uhu neugodnog glazbenog broja.
Predstava koja traje oko devedeset minuta doima se više kao apologija Nabokovljeva romana te svojevrsni poučak za čitatelje početnike o odnosu književnosti i stvarnosti te nužnosti razlikovanja autora i njegova lika. Duh je romana u ovoj scenskoj adaptaciji očuvan, štoviše predstava se doima kao svojevrsno lektirno čitanje. U najavama izvedbe te na mrežnim stranicama i društvenim mrežama zadarskog Hrvatskog narodnog kazališta dramaturg predstave zazivao je aktivnog gledatelja s obzirom na to da Lolita poziva „na zaoštravanje kritičkog oka“ te „proširivanje korištenja aktivnog gledanja i izvan kazališta” u društvu „zahvaćenom truleži” u kojem roditelji zanemaruju djecu i prepuštaju je „strvinarima”. Redatelj nastavlja u sličnom tonu te poziva roditelje da „više vremena posvete svojoj djeci i razgovaraju s njima o svim temama”. Iz njihovih se najava mogao steći, kako će se poslije pokazati, pogrešan dojam, tj. očekivanje da će predstava kritički i hrabro progovoriti o jednoj od najaktualnijih tema našega vremena.
Bez zapitanosti nad psihološkim, emocionalnim i spolnim ugnjetavanjem
Uprizorenje Lolite stvorilo je priliku za otvoreno progovaranje o seksualnom zlostavljanju te traumama koje su uz njega vezane. Premijera predstave koincidirala je s iznimnim javnim i medijskim zanimanjem za tu temu u Hrvatskoj. Dakle, trenutak za izvedbu predstave nije mogao biti bolji. No nakon pogledane predstave imam dojam propuštene prilike da se u temu dublje, pomnije, hrabrije i ozbiljnije zadre. Postavlja se pitanje je li 2024. godine dovoljno samo uvrstiti preradbu Lolite na repertoar i držati da je time sve napravljeno ili se uprizorenju tog teksta, u razdoblju nakon #MeToo pokreta koji je izrazito senzibilizirao širu javnost za temu seksualnog zlostavljanja, moralo pristupiti drugačije? Iako ne dijelim stav da je jedini ispravan način uprizorenja klasičnih tekstova, a Lolita to jest, njihova aktualizacija te reinterpretacija u skladu s očekivanjima suvremene publike, ipak mislim da je ovom prilikom tim putem trebalo krenuti. Adaptaciji teksta moglo se, držim, pristupiti tako da se više pozornosti posveti psihološkom i emocionalnom utjecaju zlostavljanja na Dolores. Dakle, mogao se uključiti i njezin glas i njezinu perspektivu te istaknuti Doloresino iskustvo i viktimizaciju. Doloresin je karakter te njezine misli i osjećaje, držim, trebalo dodatno produbiti. Tijekom gledanja izvedbe stekla sam dojam da redatelj više romantizira Humbertov i Doloresin odnos nego ga izvrgava kritici te da ni u jednom trenutku ne pokušava nedvosmisleno upozoriti na njegov manipulatorski i predatorski karakter.
Repertoarni iskorak
Time je, mišljenja sam, propuštena prilika da se uprizorenjem ove preradbe kritički analiziraju i istraže različita pitanja vezana uz spolno zlostavljanje te viktimizaciju žena. Ova se predstava dakle svela na lektirno čitanje Lolite, romana koji je uistinu dobro poznat najširoj čitateljskoj publici, te promišljanja o naravi pripovjednog teksta i odnosa autora, pripovjedača i lika. Kolektivu koji je predstavu stvarao te vodstvu Hrvatskog narodnog kazališta Zadar ipak treba čestitati na repertoarnom iskoraku, na koherentnoj, estetski dojmljivoj i gledljivoj predstavi, kao i na razbijanju četvrtog zida te aktivnom uključivanju publike u izvedbu. Koje je moglo i ići korak dalje, primjerice u vidu organiziranja rasprave o temama koje Lolita otvara nakon izvedbe.
Hrvatsko narodno kazalište Zadar, premijera 11. travnja 2024.
Redatelj: Vinko Radovčić
Adaptator romana i dramaturg: Patrik Gregurec
Scenograf: Vinko Radovčić
Kostimografkinja: Anita Goreta
Autor glazbe: Ivan Ivić
Oblikovatelj svjetla: Galen Matulina
Oblikovatelj tona: Vinko Radovčić
Oblikovatelj lutke: Darko Petković
Asistent redatelja: Domagoj Lindinger.
Igraju: Humbert Humbert: Alen Liverić, Lolita: Ivana Gulin, Izvjesni gospodin: Damir Orlić, Charlotte: Žana Bumber, Quilty, Psihologinja i Doktor: Dominik Karakašić, Dick: Rade Radolović.
Fotograf Željko Karavida.