Dramaturginja, teatrologinja i kazališna kritičarka Zala Dobovšek pogledala je za potrebe 12. bijenala slovenskih lutkara (Bienale lutkovnih ustvarjalcev Slovenije) u Mariboru (6.-9.9.2023.) četrdeset i jednu predstavu među kojima je odabrala šest za natjecateljski i četiri za prateći program (što je manje od očekivanog), a većinu bih svrstala u takozvani pripovjedni teatar (tu ubrajam i one sa snimljenim govorom). Iako je kreatorica lutaka, slikarica Agata Freyer (dobitnica Klemenčičeve nagrade za životno djelo 2023.) nedvosmisleno izjavila da „lutka ni klepetava“, u odabranim su predstavama lutke prilično „brbljale“ (što je vjerojatno frustriralo goste bez znanja slovenskog jezika jer su u isti mah morali čitati prijevod i pratiti izvedbu). Govor nije bio tako „ometajući“ u dobro osmišljenim predstavama, kakva je, po mojem mišljenju ali i po sudu žirija (Alja Predan, Jelena Sitar Cvetko, Igor Tretinjak) bila autorska predstava kolektiva „Počemučka“ naslovljena Under Construction u režiji Aljoša Lovrića Krapeža i produkciji Gledališča Glej iz Ljubljane (Intimni oder GT 22, 9.9.).
Skučeni prostor u GT22 i trajanje od osamdeset minuta nisu mi „slutili“ na dobro (lutkarske predstave obično nisu tako duge), ali sam se ubrzo „uhvatila“ kako netremice očarano gledam petero mladih ljudi koji su vješto ispreplitali glumu, animaciju predmeta i suvislu priču (dramaturg Nejc Potočan), „konstruirajući“ sa zamjetnim satiričkim nabojem, životno i duhovito, likove i zbivanja u malom gradu. Scenografiju (Karolina Kotrbova) je činio veliki četverokutni okvir na koji su glumci stavljali razne predmete (stolne svjetiljke, vaze i tegle s biljkama, boce, čaše, tepih, pladnjeve s voćem i slatkišima, obli poklopac, rešo i tako u nedogled) kako bi ilustrirali situacije o kojima su govorili, zauzimajući naizmjence vanjski i središnji prostor (ovisno o „važnosti“ objave).
Sudionici priče o tornju kojeg su nekada davno zajednički sagradili ali se on odjednom srušio su gradonačelnik (Filip Mramor), vodoinstalater (Klemen Kovačič), pekar (Domen Novak), vidovita žena (Miranda Trnjanin) i mlada zvonarica (Nataša Keser) koja nije nikada zvonila jer se toranj u međuvremenu srušio (pa se ona vjerojatno zato naknadno pojavljuje iz rupe u stolu). Iako predstavu grade duhovite priče pune neočekivanih detalja (konj napravljen od tepiha i džezve, gradonačelnikova vožnja teledirigiranim autom ili prezirni pokreti glavom koji ukazuju na „one tamo“, očito „nemile“ susjede), u tom se „mozaiku“ jasno uočava prošlo zajedništvo, nestabilna sadašnjost (ishod glasanja o ponovnoj gradnji tornja) i upitna budućnost. Uz scenografiju, Karolina Kotrbova je osmislila i kostime, dok je Filip Štepec bio savjetnik za pokret.
Budući da je predstava Under Construction kolektiva Počemučka zaista posebna, žiri 12. Bijenala ju je (očekivano) proglasio najboljom (Grand prix), glumački dio kolektiva nagrađen je za glumu i animaciju, a ostatak kolektiva za koncept i dramski predložak.I što Počemučka (jako radoznala djevojčica) kaže na sve to? „Samo da igramo“. I kako se s time ne složiti?!