„Rebel je nastao kao odgovor na nedostatak okretnosti i prostora slobode unutar institucionalnog kazališta i postojećih platformi. Iz godine u godinu Rebel služi ovom autorskom dvojcu (dramaturginja Rona Žulj, redatelj Miran Kurspahić, op. a.) i njihovim stalnim i novim suradnicima kao mjesto nastanka angažiranih predstava suvremenog teatra koje se ukorak sa svakodnevicom i duhom vremena kritički osvrću na aktualna politička i društvena zbivanja,  u svijetu i lokalno.“ pišu utemeljitelji Umjetničke organizacije kazališne družine Rebel o svojim predstavama što su dosljedno proveli i u predstavi  #Trending (Histrionski dom, 29.11. 2022.).

Toni je „sredovječni muškarac nerealizirane kantautorske karijere“ (Nikša Marinović) koji na društvenim mrežama traga za srodnom dušom („Žudim za nekim da me zove svojim“) i kada „nabasa“ na mladu zamamnu pjevačicu, zaključuje da je to ljubav njegova života. Sve dok se pri susretu ne otkrije da je „žena njegova života“ zapravo mladi muškarac (Igor Jurinić) koji se preoblači u ženu.

Iako prvotno može djelovati da je ključni problem rodno pitanje („Kada spolova nema, lako se mijenjati“), Žulj i Kurspahić zahvaćaju puno više pojava koje su mnogi prihvatili „zdravo za gotovo“ i ne propituju ih niti se prema njima kritički odnose. Kreiranje internetske stvarnosti postalo je imperativ i „najzadrtiji“ poklonici ne priznaju ništa drugo do te mjere da se boje izlaska „u svijet“ jer je tamo „opasno“ (mladić odbija šetnju parkom zato što će odnekuda iskočiti vjeverica!). Na internetu je zabavnije nego izvan njega, mogu se stvoriti željeni identiteti tako da budu zanimljiviji svojim pratiteljima jer „ako nas nitko ne gleda, nema nas“. Također je dopustiva sprdnja sa starijom populacijom (što uspješno prelazi iz virtualnog u stvarni svijet!) ali je zločin ako se to čini nekim drugim zajednicama (queer). Nevolje starijeg muškarca su drugačije od onih njegovog mladog sugovornika i oni se gotovo niti ne razumiju – svakom su problemi onog drugog sitnica. A do njihovog razgovora došlo je samo zato jer je „pao internet“ pa dok čeka na njegovu uspostavu, mladić ima vremena „malo spikati“ sa svojim znancem.

U dijalozima je Žulj odlično prikazala jezične razlike između starije (hrvatski standard) i mlađe osobe („kroatizirani“ engleski izrazi) što bi mogao biti još jedan sloj u nerazumijevanju. Danica Dedijer-Marčić opskrbila je Jurinića mnoštvom haljina i perika koje on presvlači na pozornici (jer, ako ga nitko ne gleda…), autori videa su Franko Dujmić i Barbara Bjeliš, dizajner svjetla Alen Marin, a skladatelji Nikša Marinović i Igor Jurinić. Kurspahić je odabrao dvojicu glumaca-glazbenika čija je razlika u godinama (više od dva desetljeća) „pojednostavila“ početne uvjete za gradnju njihovih likova, što oni čine vrlo uvjerljivo. Budući da se predstava bavi vrlo kompleksnim problemima (ne samo odnosom prema „internetskom životu“), obiluje (too much) informacijama, pa iako su dijalozi zanimljivi, a izvedba dobra, predstava je pomalo pretrpana ( i preduga). Odjednom sam  otkrila da je moja koncentracija otišla tražiti vjeverice!