Spoj kazališne poetike i klaunovskog umijeća stvara izvedbenu formu u kojoj dominira fizički (ne plesni)  teatar u funkciji pričanja priče a da se u tome mogu postići izuzetni rezultati pokazala je nedavna premijera predstave Komik Motion Show u režiji Davida Shinera i suradnji Kazališta Luda kuća, Triko cirkus Teatra i Ivana Đuričića (Luda kuća, 3.10.2022.).

Poznat po svojem radu na Broadwayu i u Cirque du Soleil, Shiner se s hrvatskim glumcima, potencijalnim klaunovima, prvi puta sreo 2018., kada je na poziv Triko cirkus Teatra održao radionicu u Zagrebu. Prozvan „najboljim klaunom na svijetu“, Shiner je definirao razliku između glumca i klauna, istaknuvši da glumac igra razne uloge, dok je klaun simboličan lik koji „komunicira s našim kolektivnim iskustvom života“, pokazujući publici da je mala razlika između suza i smijeha.

Komik Motion Show počinje Shinerovim prikazom lova na ptice u kojem predstavlja starinski odjevenog (Valentina Crnković) lovca i jata raznih vrsta ptica (proizvodi zvukove neprimjetnim pokretima usana), nakon čega pratimo nespretno udvaranje (Bojan Ban) djevojkama (Nikolina Majdak, Iskra Jirsak), pljačku lažnog udvarača (Ivan Đuričić), oživljavanje zeca iz cilindra, dolazak para (David Shiner, Iva Peter Dragan) u japanski restoran u kojem radi „čudno“ osoblje (Đuričić, Jirsak, Majdak, Ban) i gdje obrok završava općim pokoljem. Scene su „opake“ ali umjesto sućuti za „oštećene“, kod publike izazivaju smijeh jer su izvedbe „šestero veličanstvenih bedaka“ (kako se sami opisuju) fantastične.

Uz fizički teatar kao temelj predstave, neki su dijelovi prikazani pomoću kazališta lutaka (sjene, ručne lutke), a niti publika nije ostala pošteđena (samo oni koji su bez krzmanja pristali izaći na scenu). Prva priča u kojoj sudjeluje publika je  vožnja u autu u koji, na Shinerov užas, mlada žena „ulazi“ bez „otvaranja vrata“, dok se u drugoj prikazuje snimanje filma o preljubnicima koje ubija prevareni muž. Nakon što je Shiner grimasama i gestama izabranim gledateljima objasnio zbivanje, prepustio im je da to ponove. Shinerovi pomalo opaki „komentari“ na njihove pokušaje izazvali su iznova veliko veselje što je opet dokazalo da je „smijeh lijek“.

Vješta izvedba i duhovite priče pokazali su da zabava ne mora nužno biti jeftina i prazna – dapače, može itekako vratiti vjeru u kazališnu umjetnost.