Nije rijetka pojava da se priča iz slikovnice pretoči u film (najradije animirani) ili pretvori u kazališnu predstavu (često putem lutkarskih tehnologija) pa je za prvu dječju predstavu u novoj sezoni u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu odabrana slikovnica Ivane Guljašević Kako je krokodil Marko pronašao svoj dom (Školska knjiga, 2004.) prema kojoj je dramaturginja Vesna Kosec-Torjanac napisala dijaloge za predstavu Krokodil Marko u režiji Dubravka Torjanca (11.9. 2022.).
Krokodil Marko (Marko Cindrić) živi zadovoljno u plićaku mutnog jezera okružen svime onim što voli i poznaje. Međutim, jednog dana dolete ptičice koje izjave da je tu gdje živi ružno i smrdljivo i potaknu Marka da razmisli o boljem domu. Pomalo sumnjičav, Marko ipak odluči pronaći novi dom pa dolazi u pustinju, prolazi šumama i planinama, ulazi u špilje i preko oceana do Južnog pola, ali svim mjestima nalazi zamjerke: ili je previše vruće ili je previše hladno, straše ga mrak i visina. Nastavljajući svoj put, jednog se dana nađe na mjestu koje mu se ipak svidi – to je, dakako, njegovo drago blatno jezero, njegovo prirodno stanište.
Prateći Markova putovanja kroz različita zemljopisna područja, mališani susreću životinje tipične za ta podneblja (deva, orao, kit, šišmiš, pingvin), ali im se pri tome suptilno ukazuje da ne treba u svemu baš svakoga slušati. Ivan Duić je scenograf, kreator lutaka i autor video projekcija i u svojim ostvarenjima varira između „maske“ (krokodil, deva,orao) i lutke (ptice, šišmiš, kit, pingvin) nudeći jasne i dopadljive likove. Posebno su uspjeli dvogrba deva i orao, zgodna je dosjetka miš na glumčevoj nozi, a izuzetak čine sova izvedena pomoću dvije svjetiljke (oči) i jelen tehnikom sjena.
Iako odgovarajuće odjeven i maskiran, Cindrićev se krokodil ne kreće u skladu sa svojom naravi (teško je povjerovati da se simpatični Marko kreće brzo i agresivno), dok naprotiv, Filip Eldan i Nikša Eldan, bilo zajednički ili samostalno, vrlo dobro dočaravaju odlike pojedinih životinja. Iznenadio me njihov povremeni odnos prema „maski“ i lutki jer nisam vidjela razlog (osim možda redateljeve koncepcije) da skidajući životinjski kostim na pozornici razbijaju iluziju ili da nakon animacije lutku iznesu pod rukom (što sam bolno doživjela gledajući postupanje s pingvinom!). Također mi je zasmetala nejasnoća prilikom scene „odmrzavanja“ zaleđenog Marka na Južnom polu – iako komična, ta je scena izvan dotadašnjeg konteksta.
Kosec-Torjanac je različitim dijalektima asocijativno obilježila govor pojedinih životinja (za neke je izbor očit, a kod nekih je tek dosjetka), Vid Novak Kralj ispisao je glazbu koja dobro prati zbivanja (još da su pjesme otpjevane, a ne snimljene!), dok su projekcije mogle biti bogatije kad je već scenografija prilično jednostavna.
Predstavu „Krokodil Marko“ rese vrline poput dobro odabranog i obrađenog sadržaja, dopadljive vizualizacije i vješte animacije braće Eldan, ali i mane poput neobičnih glumačkih i lutkarskih zahvata, te pada tempa koji osjetno narušava izvedbenu cjelinu.