Redatelj i glumac Romano Nikolić, umjetnički direktor organizacije za kulturno djelovanje ARTERARIJ, sklon je autorskim projektima o traumatičnim društvenim pojavama pa je s dramaturginjom Dorotejom Šušak postavio predstavu Bura inspiriranu fotografijom beživotnog tijela trogodišnjeg sirijskog dječaka kurdske etničke pripadnosti Alana Kurdija koje je, nakon prevrtanja pretrpanog čamca, more izbacilo na plažu nadomak turskog ljetovališta Bodrum (Teatar &TD, 8.3.2022.).
Osim njega, pri prevrtanju čamca utopili su se njegovi brat i majka, a fotografija na kojoj u crvenoj majci potrbuške leži na plaži obišla je svijet, postavši simbolom svih tragičnih emigrantskih sudbina (fotografkinja Niluefer Demir, DHA). Na samo početku gledamo prikaz (Roman Nikolić) pješčane plaže s nekoliko napuštenih, zatvorenih suncobrana na kojoj, uz opuštajući šum valova, sjede dvojica bezbrižnih muškaraca (Frano Mašković, Luka Knez). U jednom trenutku, nakon napuhavanja plastičnih čamčića, počinju predano veslati, a oko njih kruži u crno odjevena žena (Iva Kraljević). Iako znam temu predstave, mnoge scene mi nisu jasne, poput presvlačenja u trikoe (Zdravka Ivandija Kirigin), plesanje kola, video projekcije (Ivan Lušičić Liik) ili preskakanje užeta (turski student Semih Adiguezel koji je zbog političkih razloga prebjegao iz Turske i nastanio se u Zagrebu).
Glazbom (Damir Šimunović) i svjetlom (Vesna Kolarec) dočarana je određena atmosfera (što traje ipak malo predugo), da bi se iz sfere slutnji odjednom prešlo u izravni pristup: od poznate snimke policijske brutalnosti na granici s BiH preko optužbi vezanih za netrpeljivost domaćeg stanovništva prema došljacima do izravnog apela za pomoć, što se okončava prikazom troje utopljenika koje je more izbacilo na pješčanu plažu (Mašković u crvenoj majici asocira na malog Kurdija, preostalo dvoje glumaca su njegovi mrtvi brat i majka), dok Adiguezel i dalje spretno preskače uže…
Tema emigranata je izuzetno potresna i njome se valja baviti, ali čini mi se da naprasni prijelaz između prvog (ugođajnog) i drugog (pripovjednog) djela unosi izvedbenu neravnotežu i ne doprinosi uvjerljivosti predstave.