Važni književni tekstovi upravo mame da ih se „razbuca“ i ponovo složi da budu drugačiji, ali ipak prepoznatljivi. Među omiljenim pristupima je prepričavanje temeljne priče kroz usta nekog od po mogućnosti sporednih likova. Ili nekoga sa strane za koga se pretpostavlja da mora postojati, ali ga se ne spominje. Recimo kuhar i njegovi pomoćnici u kraljevskoj kuhinji! Upravo je to učinio talijanski dramatičar Aldo Nicolaj (1920.-2004.) posegnuvši za Shakespeareovom tragedijom Hamlet i  napisavši komediju Hamlet u pikantnom umaku u kojoj zbivanja na dvoru „pretresaju“ kuhar, kuharica i njihovi pomoćnici. Pri tome su oni potpuno svjesni da se njihov posao ne mijenja s promjenom vlastodršca – svakog uvijek  valja nahraniti.

Hrvatska kazališna publika poznaje Nicolajevu komediju Nije  bila Peta, bila je Deveta pa je hvalevrijedna nakana Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu da postavi „kuhinjskog Hamleta“. Dramaturginja Vesna Kosec-Torjanac adaptirala je i pretočila standardni prijevod (Tonko Maroević) u kajkavski, a komediju je sada naslovljenu Hamlet v hudom saftu režirao Dubravko Torjanac (Galerija umjetnina GMV,  3.7.2021.). Dvorištem palače Sermage dominiraju kuhinjski stolovi i mala ognjišta pa je kuhinjsko prostranstvo dostatno za sva važna zbivanja (Ivan Duić), uključivši skrivanje Polonija iza zastora (sjena Frana Sokača). Drugi prostor za igru je trijem palače, na kojem su, potpomognuti svjetlom (Marija Štrlek), smješteni nadnaravni i dvorski prizori.

Nicolajev preokret visokog (tragičnog) u niski (komični) žanr ne znači da svi koji su pomrli kod Shakespearea ovdje prežive, samo što je njihova smrt groteskna (Ofelija se utopila berući peršin koji joj, mrtvoj i položenoj na kuhinjski stol, štedljivi kuhar Krekar uzima iz ruke), ili čudna (Polonije je umlaćen tavom), ili neočekivana (trovanje mišomorom zbog jednakih  ambalaža za otrov i rakiju). Neke su situacije „pomaknute“, pa stari Hamlet nije ubijen nego je umro od prežderavanja, Ofelija (Hana Kunić) je u incestnom odnosu s Laertom (Jura Ruža), Hamlet (Jakov Jozić) voli samo slatkiše, a  Horacije (Jan Novosel) ljubaka s kuharevom kćeri Ingom  (Tena-Antonija Torjanac), da izdvojim samo one upečatljive.

Što god se dogodi u dvoru prokomentiraju oni u kuhinji pri čemu prednjači „vickasta“  kuharica Kata koju  izvanredno glumi Barbara Rocco. Odličnu partnericu ima u „svojoj kćeri Ingi“ koju izvrsno tumači Tena-Antonija Torjanac pokazujući  izraziti smisao za  komiku. Izvrstan je i mladi Jura Ruža jer osim što je neobično pokretljiv i spretan, posjeduje izraziti scenski šarm. Zanimljiva je situacija kada se u kuhinji zateknu  kraljica Gertruda (Jagoda Kralj Novak) i glumac Elios koji igra njezin lik u „Mišolovci“ (Nikša Eldan) jer su oboje u jednakim, žarko crvenim haljinama (Žarka Krpan) što se može tumačiti  kao travestija na više razina: muškarac-žena, kraljica-glumac, zrela glumica-mladi glumac  i slično (teško je sada pitati Nicolaja). Kuhar Krekar (Igor Golub) u kuhinji ima dvojicu glavnih pomoćnika (Filip Eldan, Nikša Eldan) i veliku grupu sporednih pomoćnika (Kazališni studio mladih HNK u Varaždinu) , pa iako toj djeci sigurno puno znači pojavljivanje na  sceni, njihovo scensko „sudjelovanje“ odlaže ključna zbivanja. 

Zanimljivo je da, iako tekst pršti duhovitostima (uz mudro suprotstavljanje dva govora, dvorskog – standardnog  i pučkog – kajkavskog) i glumci se intenzivno kreću, odjednom nastupa monotonija jer se prizori gomilaju bez ikakvog  pomaka i kao da gledamo „jedno te isto“ (ne doslovno nego u mentalnom smislu). Kuharskim rječnikom rečeno: dobri bi sastojci morali iznjedriti ukusno jelo, osim ukoliko recept…