Koreografkinja, plesačica i pjesnikinja Claire Huber povezala se s plesačicom i glazbenicom Nastasjom Štefanić i gitaristom i pjevačem Staljinom Blakeom i nastala je predstava As we Drove Short Short Horizon-Lines izvedena (ZPC. 11.6.) u sklopu programa 38. Tjedna suvremenog plesa (7.- 19. 6. 2021.). Prostorno omeđene strunama razapetim preko pozornice (Blake, Huber), plesačice u odjeći jakih boja (Zdravka Ivandija Kirigin) prate glazbu koja im pomalo izmiče jer su uzbudljivi napjevi i ritmovi jači od pokreta…
Slovenska autorica, koreografkinja i plesačica Urška Centa osmislila je predstavu Jedno („Eno-One“) u kojoj nastupa s Tinom Habun uz pratnju Roberta Jukiča (kontrabas) i Tomaža Gajšta (klavir), koristeći izraz španjolskog tradicionalnog plesa flamenka (Histrionski dom, 18.6.). Na samom početku dvije su žene sljubljene leđima, da bi se uskoro otkrilo da se niti ne mogu u potpunosti razdvojiti jer su „spojene“ zajedničkom suknjom. Taj je uvodni plesni izričaj pomalo neutralan, ali kada se njih dvije uspiju odvojiti, Centa se prepušta ritmu flamenka… Odjevena u crnu odjeću (bez asocijacije na tipične haljine tradicionalnih plesačica flamenka) Centa svoju samostalnost u jednom trenutku „udružuje“ s kontrabasom (Jukič, srećom, ima drugo glazbalo!) i to su meni osobno, najzanimljiviji dijelovi izvedbe. Jer, mada Centinoj izvođačkoj tehnici nemam zamjerku, nisam u tom, inače strastvenom plesu, u njezinoj izvedbi uočila ni tračka strasti. Srce, kamo je sakrila srce…?
Nije uobičajeno da se u istoj osobi sjedinjuju koreograf i skladatelj, ali to se desilo mađarskom autoru Laszlu Madiju (Madi Laszlo) u predstavi Verso, zaključnici ovogodišnjeg, 38. TSP-a (Histrionski dom, 19.6.). Predstava „o stražnjoj strani stvari“ izvedena je uoči „zatvaranja“ u sklopu programa nazvanog prema koreografu Zoltanu Imreu (ožujak 2020.), a na pozornici povezuje plesača (David Doboczi) i četiri plesačice (Lilana Bozsanyi, Reka Gyevnar, Adrienn Horvath, Ranta Joo) kojima društvo rade osvijetljene kocke (Zoltan Fogarasi). Iako priča o inverziji nudi, uvjetno govoreći, društveno pozitivnu atmosferu, mladi plesači na pozornici ne prežu od ironije i osobne zabave.
Najvrjedniji dio 38. TSP-a su informacije o zbivanjima na plesnoj sceni, pa čak i ovako selektirane, daju uvid u zbivanja oko nas. Kada će biti više novaca i zdravlje (baš tim redom), imat ćemo priliku vidjeti i „jaču“ ponudu. A sada je tako kako je – koliko para, toliko muzike; pardon plesa.