38. Tjedan suvremenog plesa (7.- 19.6. 2021.) ugostio je  deset plesnih predstava (četiri hrvatske) u tri zagrebačka prostora pa usprkos manjeg broja gledatelja ljubitelji su plesa ipak „došli na svoje“ (barem formalno). Prva inozemna predstava pod nazivom If You Could See Me Now (2017.) nizozemskog koreografa Arnoa Schuitemakera (ZKM, 7.6.) nudi pogled na trojicu energičnih izvođača (Ivan Ugrin, Sten Fluijt, Mark Christoph Klee) koji djeluju poput plesača koji su se zatekli u noćnom klubu, ali su od slučajnih, nepoznatih jedinki prerasli u nesvjesnu zajednicu koja se kreće „od ekstaze do previranja, od nakupljanja do pucanja“ (navod iz programskog letka).

Ne prestajući se frenetično tresti, oni neprimjetno i uporno izmjenjuju svoje pozicije duž ravne crte ili kao trokutasta formacija. Iako su odjeveni u majice različitih boja (Inge de Lange), zahvaljujući sličnim pokretima postaju uzajamno „zamjenjivi“. Dinamiku njihovih pokreta oblikuju glazba (Wim Selles) i svjetlo (Vinny Jones) pa dinamici pokreta, osim konkretnog plesačkog angažmana, doprinose vizualni i auditivni elementi.

Drugu inozemnu skupinu na 38. TSP-a činili su koreografi i plesači Avi Kaiser i Sergio Antonino koji već godinama  zajednički rade u Tel Avivu (Izrael), a njihova se posljednja predstava When Air is Still Around (2020.) bavi odnosom  čovjeka i prirode (ZPC, 10.6.). Taj je odnos dobio neočekivano dodatno značenje pojavom globalne zaraze jer su nakon pošasti (za vrijeme koje je predstava bila „zamrznuta“) shvatili  da je usred općeg kolapsa pitanje ljudske sreće ostalo nepromijenjeno. Za glazbenu podlogu koristili su dijelove iz nekoliko (6., 7. i 9.) Beethovenovih simfonija (potaknuti 250-om obljetnicom rođenja), ali i glazbu suvremenika poput Floriana Waltera, Marka Kassla, Caetana Velose i Sadhgurua.

Izvedba obiluje zanimljivim, ali meni pomalo nerazumljivim koreografskim zahvatima pa me je potraga za smislom (nagoviještenom izgovorenim rečenicama) pomalo iznurila, što je šteta, jer se radi o iskusnim koreografima i izvođačima.

Mogu na žalost zaključiti, da po svemu sudeći, ove dvije predstave i ja nismo na istoj valnoj duljini…