SLUK: GK ZORIN DOM, "NA TRAGU"
Riba ribi grize rep
Predstava šalje ozbiljnu poruku o važnosti ljudskog uvažavanja prirode. Mališani to očito bolje prepoznaju od odraslih jer su im glave bliže riječnoj površini, pa bolje razumiju riblji govor
Objavljeno: 11.6.2021. 11:49:18
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Na tragu" / GK Zorin dom

 

Na 28. SLUK-u u Osijeku nastupio je četveročlani ansambl karlovačkog Gradskog kazališta Zorin dom s predstavom Na tragu Petre Cicvarić u režiji Peđe Gvozdića (26.5.2021.). Iako je  napisana kao kriminalistička priča smještena u riječnim dubinama (famozna poetska poštapalica o Karlovcu kao gradu na četiri rijeke) s ribama kao protagonistima, predstava se bavi očuvanjem čistoća rijeka i ljudskim utjecajem  na okoliš.

Cicvarić je za svoj tekst (originalnog naslova Ribe u nevolji) nagrađena 2019. prvom nagradom na Natječaju „Mali Marulić“, a nagradu za tekst je dobila i na SLUK-u. Meni se ipak čini da se u tekstu podilazi publici (pitam se, doduše, kojoj: velikoj ili maloj?) poigravajući se imenima  glumca Gorana Grgića (riba Goran Grgeč) ili pjevača Gorana Karana  (Goran Šaran), a prikaz snimanja na televizijskom setu (dobro da su me znalci uputili o čemu se radi!) promovira možda zabavne, ali pomalo sumnjive vrijednosti (čega nema na televiziji, to ne postoji?!).

Odličan je doprinos repertoaru karlovačkog kazališta lutkarska predstava temeljena na ideji da se policijskom potragom za nestalom zaštitnicom rijeka Mladenom Čuvarić  prikažu razne vrste riba i otpad na dnu rijeka, kako bi se djecu  potaknulo na brigu o okolišu. Karlovački slikar i dizajner Mladen Bolfek (1972.) autor je zanimljivih lutaka i dopadljive scenografije, no kako svjetlo (Vanja Gvozdić, Goran Glavač) nije bilo dobro postavljeno, ribe su  se povremeno tek nazirale, dok su visoko postavljeni lopoči (sugestija dubine) bili nevidljivi (znala sam da postoje, jer sam ih vidjela pri punoj rasvjeti dvorane). Također su bile sasvim suvišne  baterijske svjetiljke na glavama glumaca, jer njihove crne kukuljice (Morana Petrović) sugeriraju da ih se ionako ne treba vidjeti. Jasno mi je da prikaz dubine traži ograničen dotok svjetla, ali ne baš toliko ograničen! Šteta, jer je vizualni dio predstave zbilja dobro zamišljen. Glazba Damira Šimunovića prati zbivanja prepoznatljivim „krimi  štihom“ pa ne razumijem zašto u tom duhu nije skladao završnu pjesmu, budući da je  ona svojom šlagerskom manirom „srušila“ prethodni ugođaj.

Glumci Petra Cicvarić, Andro Damiš i Vanja Gvozdić glume/animiraju po dvije uloge, dok su Lovorki Trdin povjerene četiri uloge. Najzabavniji je Andro Damiš kao bezazleni policajac som Tom, vrlo je uvjerljiv Vanja Gvozdić kao som Grom – „najbolji policajac u sve četiri rijeke“, a odličan su par kao sestre štuke Vanda i Miranda Cicvarić i Trdin (također kao suvišna, ali smiješna tajnica na snimanju).

Bez obzira na iznesene primjedbe, ova predstava šalje ozbiljnu poruku o važnosti ljudskog uvažavanja prirode.  Mališani to očito bolje prepoznaju od odraslih jer su im glave bliže riječnoj površini, pa bolje razumiju riblji govor.