12. MONOPLAY: "AB OVO", TRIPTIH
Tri priče o jajetu
Triptih 'Ab ovo' u izvedbi Naonara, Bilosnić i Gospić pokazao je kako različite umjetničke poetike mogu postojati usporedno bez ponavljanja i preklapanja, bez praznog hoda i uz uzajamnu estetsku podršku
Objavljeno: 26.10.2020. 14:16:36
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Klown" / Nina Đurđević

Zanimljiv triptih nazvan „Ab ovo“ u interpretaciji troje zadarskih umjetnika zauzimao je različite prostore unutar i izvan Kazališta lutaka Zadar i trajao je, ovisno o umjetniku,  od gotovo deset sati do deset minuta, čime je praktički rezervirao „svoj“ dan (25.8.) na 12. Monoplayu – festivalu sola (24.-28.8. 2020.).

Već u ranim jutarnjim satima pod raskošnu krošnju drveta u kazališnom dvorištu, zasjeo je psiholog i vizualni umjetnik  Josip Kresović umjetničkog imena Naonar s plastičnim kalupima u obliku jaja i kantom gipsa, kako bi počeo prvi dio triptiha nazvan „Worker“ (Radnik). Nakon oblikovanja i sušenja jaja, vadio ih je iz kalupa i smještao u poznatu ambalažu za jaja – do večeri je oblikovao 690 jaja. Ponavljanje i potpuna koncentracija (uz stanku) djelovali su ritualno i vodili spokoju. Barem promatrača (dovoljno strpljivih), a nesumnjivo i „radnika“. Latinski izraz „ab ovo“ u doslovnom  prijevodu „od jajeta“ podrazumijeva „od početka“ i doista ova  gotovo desetosatna izvedba imala je ponešto od pojma stvaranja u najužem smislu riječi.

Matea Bilosnić, autorica cijelog projekta, u središnjem dijelu triptiha pod nazivom „Klown“ (Klaun) stvorila je mozaik raznih izvedbenih formi miješajući ples, glas, pantomimu... Njezin kostim i očekivana  šminka dočaravali su sliku tuge i brige, tipičnu za dvojnost klaunove naravi, što je uz odabir glazbe i teksta (vlastito autorstvo) stvaralo osjećaj nelagode. Posebno je dojmljiva bila njezina izuzetna  sposobnost  promjene glasa.

Nakon izvedbe u kazališnoj dvorani, završni dio triptiha, monolog pod nazivom „Host“ (Domaćin) u izvedbi Patricije Gospić zbivao se u polutami na gornjoj etaži. Izvođačica je  svojim tihim glasom nabrajala iskustva vezana uz djetinjstvo i prvi susret (konzumacijski) s jajima, a ni po čemu neobičan tekst djelovao je meditativno i time zatvorio ozračje inicirano  Naonarovom izvedbom.

Triptih „Ab ovo“ u izvedbi Naonara, Bilosnić i Gospić pokazao je  kako različite umjetničke poetike mogu postojati usporedno bez ponavljanja i preklapanja, bez praznog hoda (neovisno na duljinu trajanja) i uz uzajamnu estetsku podršku.