GANZ NOVE PERFORACIJE 2020.
Od igre do plesa
Preobražaj stvarnosti u umjetnički čin kroz koreografiju dječje igre u plesni izričaj nije u ovom slučaju ponudio nešto novo. Ipak, nesumnjivo se radi o glazbeno zanimljivoj i plesački dobro izvedenoj predstavi
Objavljeno: 10.26.2020 10:37:18 AM
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Playing Reality" / Ganz nove perforacije

Festival izvedbenih umjetnosti i nezavisne autorske produkcije suvremenog kazališta, plesa i performansa naslovljen Ganz nove perforacije 2020., nastao spojem festivala Ganz novi festival i Perforacije, sastoji se od niza plesnih i kazališnih predstava (6.-11.10.), noći performansa 17.10., instalacije u gradskom prostoru (17.-26.10.) i završne kazališne predstave Vedrane Klepice „Keinberg“ (11.-12.11.).

Festival je počeo plesnom predstavom  „Playing Reality“ plesačice Koraljke Begović i dramaturginje Jasne Jasne Žmak (Zagrebački plesni centar , 6.10.) za koju su autorice pronašle inspiraciju u dječjim igrama. Valja odmah napomenuti, onim nekadašnjim, „starinskim“ igrama, prije imperativa (terora!) tehnologije i pojave kompjuterskih igrica, kada su djeca provodila vrijeme na otvorenom („na zraku“).

Osim poznatih igara poput lovica, skrivača, graničara, pokvarenog telefona, preskakanja užeta (gumi gumi) i cijele serije poznatih igara, djeca su se igrala i izmišljenih igara koje su smišljali  u trenutku kada su se sastala. Četiri bosonoge plesačice (Filipa Bavčević, Nastasja Štefanić, Martina Tomić, Mia Zalukar) odjevene u komplete nalik kombinezonima pomno odabranih boja (Stella Beloš) uz sukladno osvjetljenje (Saša Fistrić) i pomalo neobičnu, ali  izuzetno sugestivnu glazbu Nenada Kovačića svojim plesom nude spektar  asocijacija. U nekim je trenucima posve jasno o kojoj se igri radi jer su pokreti doslovno preneseni, poput brojanje onoga tko mora tražiti sakrivene ili izvikivanja poznatih fraza „šije šete“, ali se povremeno poznati pokreti rastaču i preoblikuju u nešto samo sebi dostatno. No, kao što niti igre nisu uvijek  skladne pa mogu završiti plačem i svađom, tako ni naše plesačice nisu uvijek u dobrim odnosima. Dapače, neke situacije slute na agresiju, neke su dovele do plača, neke do rasapa…

Preobražaj stvarnosti u umjetnički čin kroz koreografiju dječje igre u plesni izričaj nije u ovom slučaju ponudio nešto novo. Ipak, nesumnjivo se radi o glazbeno zanimljivoj i plesački dobro izvedenoj predstavi.