Zajednički boravak na ljetnoj rezidenciji Roberta Wilsona u New Yorku doveo je do suradnje dvoje umjetnika bliskih svjetonazora i nastanka predstave „Moj govor“ (5.10.2019., Dvorana Gorgona u Muzeju suvremene umjetnosti, Zagreb) u kojoj su nastupili hrvatska multimedijalna umjetnica Vesna Mačković i brazilski kazališni umjetnik Robson Catalunha.  Njihovu pripadnosti različitim sredinama spomenula sam samo zato da bih istaknula da u predstavi govore materinjim jezicima, hrvatskim, odnosno portugalskim.

Svestrana Mačković (eksperimenti sa zvukom, plesom, kazalištem, filmom) jedna je od osnivačica  Umjetničke organizacije „ARKTIK – Institut za budućnost“ i poticajne (socijalne) akcije „Umjetnost dostupna svima“, ali ono u čemu je najbolja jesu njezini entuzijazam, energija, visoka profesionalnost izvedbi i promišljenost (domišljenost) umjetničkih ideja. Catalunha je svoj kazališni život počeo kao glumac u Kazališnoj skupini Satyros (Sao Paulo), no bavi se i drugim oblicima kazališne umjetnosti.  

Predstava „Moj glas /Meu discurso“ (nakon Zagreba izvedena je u Sao Paulu) kombinira performans, video projekcije  (Vesna Mačković, Hrvoje Zalukar), glazbu i svjetlosno oblikovanje (Andrija Santro) stvarajući zanimljivu vizualnu i emotivnu cjelinu. „Podučavajući“ hrvatskom jeziku svojeg  potencijalnog sugovornika Robsona, Vesna pomno odabrane  izraze artikulira tako da ih možemo doživjeti kao svečane, ali i ironične (osobito jer se poduka zbiva ispred Bijele kuće, koja je istovremeno metafora moći i meta prosvjeda). Ljudskoj komunikaciji (tema predstave) ne doprinose samo riječi i pokreti (geste, grimase), nego uporaba boja, „čudnih“ zvukova  i glazba, a u toj su domeni također binarni (baza 2, dakle znamenke 0 i 1) i dekadski brojevni sustav (ovaj  „normalni“, s bazom 10).

Tek mala digresija: valja se prisjetiti da u različitim sredinama tjelesni znakovi šalju različite poruke (klasičan primjer je način odmahivanja glavom za „da“ i „ne“) pa uoči uspostavljanja komunikacije to se ne smije zanemariti. Međutim, kao što zorno prikazuje predstava „Moj govor/Meu discurso“, u ostvarivanju komunikacije  podjednako valja uvažavati „tehnikalije“ i voljnost sugovornika. Nije dovoljno pronaći prikladni „govor“, ma što pod tim podrazumijevali, već  bi sugovornici morali težiti uzajamnom razumijevanju. Možda je upravo ovo potonje razlogom zašto su ovu pametnu i dirljivu  predstavu tako srdačno dočekali u temperamentnom Brazilu!