Poznata krilatica zajedništva i uzajamne pomoći „Svi za jednoga, jedan za sve“ vezana je uz pustolovine trojice kraljevih mušketira Athosa, Porthosa i Aramisa te kasnije pridruženog člana, neustrašivog D'Artagnana. Usprkos historijskoj podlozi i stvarnim ličnostima, pustolovno-romantični roman Alexandrea Dumasa oca (1802.-1870.) „Tri mušketira“ (1844.) u priličnoj je mjeri „zamaglio“ zbivanja na francuskom i engleskom kraljevskom dvoru u 17. stoljeću, ponudivši čitateljima prvenstveno zabavnu književnost.
Budući da roman obiluje brojnim epizodama i zavrzlamama, njegova kazališna i filmska uprizorenja obično se oslanjaju samo na dio zbivanja. Među takve romantične epizode u kojoj mušketiri imaju presudnu ulogu jest zgoda o kralju Louisu XIII. i ogrlici koju je darovao svojoj supruzi kraljici Ani. Prema Dumasovim opisima, Ana je ogrlicu poklonila svojem miljeniku vojvodi Buckinghamu, što je doznao spretni političar i spletkar kardinal Richelieu. Kako bi naštetio kraljici, kardinal je nagovorio kralja da svojoj supruzi naloži da na svečani bal dođe okićena spomenutom ogrlicom. Ali ogrlica je u Londonu, a Ana u Parizu. Međutim, tu na scenu stupaju mušketiri i opa, kraljica je spašena!
Faza upoznavanja i početak druženja četvorice pustolova te zbivanja vezana uz ogrlicu čine podlogu predstave „Tri mušketira“ u režiji Ivana Planinića i produkciji TRAS studija i Kunst Teatra (Kunst Teatar, Zagreb, osvrt na izvedbu 4.12.2019.).
Redatelj Ivan Planinić povezao je glas glumca Domagoja Jankovića i neverbalni, preciznije rečeno plesni nastup Petre Chelfi, Ivane Pavlović i Martine Tomić, gradeći na duhoviti način svijet Dumasova romana. Odjevene (Petra Dančević Pavičić) na sličan način (čarape crno-bijelog uzorka, cipele s nazuvcima koje oponašaju čizme, crne jakne s kapuljačama te šalovi i „pufaste“ hlačice koje asociraju na vitešku odjeću), ali svaka obilježena jednom od boja koje zajedno čine francusku zastavu, plesačice sinkrono prate pripovjedača. Koji puta su to „prave“ plesne izvedbe, koji puta koreografiran pokret, ali uvijek u funkciji priče (osim u stiliziranim prekidima kojima se obilježavaju promjene mjesta zbivanja). Budući da se glas pripovjedača „probija“ iz 17. stoljeća, zvuči muklo i ne baš uvijek razumljivo, ali zato naglascima, bojom i načinom izražavanja precizno karakterizira govornike francuskog i engleskog jezika, muškarce i žene. Za glazbu se pobrinuo Nikša Marinović – Serge, za zvuk Luka Gamulin, a za svjetlo Alen Marin.
Predstava „Tri mušketira“ posjeduje odlike koje nalazim i kod drugih predstava u KunstTeatru, a to je svježina u pristupu i traganje za drugačijim kazališnim izrazom. Drugačijim, ali gledljivim.