Gotovo mjesec dana nakon izvedbe Eurokazove produkcije predstave „Glembajevi“ u Kulturno informativnom centru Zagreb, pojavila se pozivnica za predstavu pod nazivom „Glembajevi, još jedna Legenda“ ostvarenu suradnjom  spomenutog Eurokaza i Teatra  „Vojdan Černodrinski“ iz Prilepa (pogon Jedinstvo, 21.11.2019.). ž

Predstava je osmišljena kao preplitanje zagrebačke i prilepske  izvedbe tako da izvođači jednog ansambla ulaze u prostor igre drugog ansambla ili da se usporedno prikazuju istovjetni prizori. Ma koliko se trudila, u takvom postupku nisam vidjela nikakve pomake u odnosu na zagrebačku izvedbu (osim povremene gužve na sceni, usprkos odijeljenim prostorima). Naime, Branko Brezovec u prilepskoj predstavi nije promijenio adaptaciju niti redateljske postupke, a i vizualizacija je ostala uglavnom ista (Ivana Knez). Među promjenama vidimo novo skladateljsko ime (Nikolu Micevskog umjesto Stanka Juzbašića) i povećanje ansambla sporednim  likovima.

Prateći dvostruke prizore, došla sam do tužne spoznaje da najčešće ne idu u prilog zagrebačkim protagonistima u odnosu na njihove makedonske kolege (osim za ulogu Leona (Zoran Ivanoski) sve su druge uloge imale po dva glumca). Tako mi je Par Naci – Castelli uvjerljiviji kada ga glume Andon Jovanoski i Daniela Ivanoska nego Zlatko Burić Kićo i Domagoj Janković, smirena Angelika u izvedbi Angele Naumoske mi je izražajnija od Suzane Brezovec, dok je Zoran Ivanoski kao Leone Glembay izvrstan (manje agresivan, ali  opakiji od zagrebačkog). Usporedba Pavla Vrkljana i Isidora Jovanoskog u ulozi Olivera pomalo je bespredmetna jer je Vrkljanov doprinos u novom kontekstu sasvim minoran.

Čemu je odličnu makedonsku predstavu trebalo  „dopunjavati“ zagrebačkom inačicom, ostalo mi je nejasno. Koristeći tako rijetku priliku da vidim odlično prilepsko kazalište, pitala sam se je li baš uvijek nužno eksperimentirati. Za ovakvu predstavu ne vidim nikakvog opravdanja, osim pomisli da bi možda bilo zanimljivo… E, pa meni nije bilo.