U Zagrebačkom kazalištu lutaka nastao je medvjedić Đuro koji je za mališane (2+) postao „junak“ jer se uspješno borio protiv raznih „strašnih stvari“ (odlaska zubaru, na počinak i u vrtić) pa je isti autorski tim (tekst Ana Tonković, redateljica Petra Mrduljaš, kreatorica lutaka Neda Vuković, scenografkinja Ana Sekulić, glazba i glazbeni aranžmani Nenad Brkić) smislio novu priču, predstavu Medo Đuro i Veliki medvjed s prigodnom naznakom „blagdanska pustolovina“ (13.12.2025.).
Medo Đuro (Marta Bolfan Ugljen) odlazi u posjetu sestrični, polarnoj medvjedici Sigrid (Hana Kunić), no tamo je jako, jako hladno i Đuro ne želi izaći iz kuće i stalno prosvjeduje (i zato je on njoj postao užasno dosadan). Jedino čime se Đuro bavi jest popis darova koji će poslati Velikom medvjedu (Anđelko Petric) iako ga Sigrid uvjerava da je to s darovima izmišljotina i odlazi uživati u snijegu. Dok Đuro dvoji je li pretjerao s brojem darova, pojavljuje se Hullid, tajni pomoćnik Velikog medvjeda zvan dobri zloduh (Marijin Kuzmičić i Jadran Grubišić) koji ga potiče da poveća popis… međutim, ono što bi Đuro najviše želio jest da ga Sigrid poštuje pa ga Hullid nagovara da otiđe u Špilju hrabrosti i donese joj sigu. Siroti Đuro savladava svoju odbojnost prema snijegu i hladnoći i odlazi. Kada se Sigrid vratila kući, začudila se da nema Đure ali ga odlazi tražiti tek kada joj to naredi Veliki medvjed (moglo se to i maštovitije smisliti). Našla ga je, ali su oboje upali u smet i jedino ih Veliki medvjed može izvući. I doista, on dolazi noseći Đurine darove no kako ima samo dvije ruke , Đuro mora odlučiti što će Veliki medvjed ponijeti njihovoj kući: Đuru i Sigrid ili Đuru i darove ili Sigrid i darove?! Jasno je što će Đuro izabrati (najveći dar je „biti zajedno“) ali se bajkovitost preobrazila u predavanje (a baš je dobro počelo).
Svoje medvjediće su najbolje animirale Marta Bolfan Ugljen i Hana Kunić, a (sramotna) praksa da lutkari ne pjevaju nego samo otvaraju usta i dalje je sastavnica predstava u ZKL (ne vjerujem da lutkari nisu dorasli pjevanju).
Đuro je od prve predstave zijevalica, što je logično jer kako će mu popravljati zube ako ima čvrsto zatvorena usta (nepokretna usta su omiljeni izgled lutaka u ZKL-u, kao da se radi o sajmišnim trbuhozborcima) tako da je dodana Sigrid isti tip lutke (rođaci su). Hullid se sastoji od dva dijela i odabrani animatori dobro funkcioniraju, ali Veliki medvjed… ružan je, neprirodno ukočen i jedino može podizati dvije nesavitljive ruke; njegov dolazak prate nekakvi nesuvisli leteći objekti, pa nije čudo da je u publici izazvao komešanja (podsjećam da je predstava za 2+). Ne znam kakva znanja imaju kreatori vizualnog dijela predstave, ali bi morali voditi računa o dobi publike (mene nije lako uplašiti, ali sam sklona ljutnji). Recimo, Sekulić je vrlo zgodno (od perina) složila nanose snijega pa i nije djelovalo katastrofalno kada su medvjedići zapeli pod snijegom (a i bor je bio odličan).
Četvrta poučna epizoda s medom Đurom govori o važnosti prijateljstva nasuprot darova, no niti je zabavna niti je lijepa, a ne znam je li (povremena) naknadna podjela darova u skladu s porukom?!