VII. BOBIJEVI DANI SMIJEHA: GK JOZA IVAKIĆ I HRVATSKO KAZALIŠTE U PEČUHU, "LJUBAF"
Lutamo kroz noć, mi kao stranci, lutamo kroz noć
Šteta da režija predstave 'Ljubaf' nije čvršća, inventivnija i preciznija jer samim odabirom ovog teksta već se napravilo pola posla
Objavljeno: 13.12.2019. 10:17:31
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Ljubaf" / Kristijan Cimer

Glumačka družina Histrion (i Centar  za kulturu Histrionski dom) već godinama organizira dva festivala posvećena preminulim histrionima: u proljeće „Gumbekove dane“ u spomen Mladenu Crnobrnji  Gumbeku (1939.-2000.) i u jesen „Bobijeve dane smijeha“ u spomen Josipu Bobiju Marottiju (1922.-2011.). U slučaju „Gumbekovih dana“ prikazuju se predstave kabaretskog ozračja, dok su „Bobijevi dani“ „rezervirani“ za komedije i satire.

U sklopu VIII. Bobijevih dana smijeha (17.-30.10.2019.) gostovala je (29.10.2019.) predstava „LjubafMurraya Schisgala u režiji Gorana Ribarića nastala  koprodukcijom Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ iz Vinkovaca i Hrvatskog kazališta u Pečuhu. Ova izuzetno popularna  Schisgalova (1926.) komedija („Luv“) na Broadwayu se pojavila u studenom 1964., a u zagrebačkom Teatru ITD  u prosincu 1966.u režiji Relje Bašića. Zajedno s Bašićem glumili su Ivo Serdar i Sanda Langerholz, a predstava je bila odlična i silno popularna.  

U vinkovačkoj verziji nastupili su izvrstan Vladimir Andrić, vrlo dobra Matea Marušić i ne baš uvjerljiv Dorian Paulić (pečuška alternacija je Dejan Fajfer), a ovo je stupnjevanje uglavnom odraz njihove glumačke zrelosti. Sadržaj  govori o svojevrsnom ljubavnom trokutu u kojem nalazimo bračni par  Ellen (Marušić) i Milt (Andrić) koji se odlučuje razići, jer je on našao drugu. U tome im nehotice pomaže Miltov davni znanac Harry (Paulić) kojeg Milt odgovara od samoubojstva upoznavši ga s Ellen u koju se ovaj zaljubljuje. Dakako, situacija se vremenom usložnjava, njihovi se putovi opet isprepliću pri čemu propituju pojam ljubavi, a lajtmotiv je lucidno odabrana Robićeva pjesma „Stranci u noći“.

Mada je sadržaj „običan“, tekst je izvanredno duhovit i obiluje apsurdnim scenama (prijevod Sonja Bašić), tako da glumcima preostaje „samo“ da ga ožive na sceni. Sve se događa uz ogradu mosta s kojeg muškarci namjerno skaču ili nehotice padaju (ženski lik je čvrsto na zemlji!) što je, uključivši i kostime, vrlo dobro osmislio Dražen Matijašević. Šteta da režija nije čvršća, inventivnija i preciznija jer samim odabirom ovog teksta već se napravilo pola posla. Budući da je predstava još mlada (7.6. 2019.), a glumci predani igri, vjerujem da će učestalost izvedbi  nadvladati nedostatke.