cijeloživotnog učenja odnosno razno-raznih radionica (pomodno nazivanih workshops) i sličnih nužnih akcija dovodi do intenzivnog traganja za nečim o čemu bismo trebali nešto znati, mada zapravo ne znamo zašto bismo baš to trebali znati („Bolje je naučiti nepotrebno, nego ništa“, tvrdio je Sokrat). Sva je sreća da je naše tijelo pametno, pa briše nepotrebna ili nekorištena znanja, ostavljajući prostor za nešto drugo što bi nam moglo biti korisno ili zabavno (jer zabavljati se može biti itekako korisno!).

U sklopu 22. međunarodnog festivala „Mladi levi“ (24.- 31.8.2019.) u Ljubljani su gostovali estonski umjetnici Mart Kangro (koreograf, plesač i redatelj), Juhan Ulfsak (glumac i redatelj) i Eero Epner (dramaturg i povjesničar umjetnosti) s predstavom „Radionica“ (25.8.2019., ŠD Tabor) na kojoj su nas pokušali podučiti brojnim važnim znanjima. Recimo, dali su si puno truda da shvatimo kako valja ispravno držati dasku prilikom piljenja da bismo izradili križno postolje za bor. Svakako smo postali mudriji nakon saznanja kako su nekada  u Mezopotamiji pripremali mrtvaca za ukop, a nesumnjivo je odlično pedagoško objašnjenje bilo kako malom djetetu  predstaviti pojam smrti: „kupite mu hrčka ili starog bolesnog psa“. Povremeno su nas zbilja zaskočili svojim akcijama, poput ležanja na podu i kričanja kako bi se „oslobodili stresa“ ili šetnje oko velikog stola (na koju su uspjeli nagovoriti gotovo sve gledatelje pri čemu su neki odšetali iz dvorane).

Iako smo kroz gotovo dva sata uspjeli saznati doista puno  (uglavnom) nepotrebnih podataka i činjenica, naši su učitelji  bili doista uporni i mogli bi služiti kao primjer: bez obzira bacakali se uokolo, pilili daske, pisali ili „docirali“, oni su održavali privid ozbiljnosti, smirenosti i staloženosti (mada su se povremeno smijali, očito nekim privatnim šalama).  Griješila bih dušu kada bih rekla da sam se dosađivala, ali bih isto tako lagala kada bih rekla da bih ih rado ponovo gledala (svakako ne u ovako dugoj izvedbi).