Kazalište „Prijatelj“ utemeljili su 2014. glumac Hrvoje Zalar (1964.) i glumica Anja Đurinović (1990.), oslanjajući se doslovce na nepotizam: vezani bliskim obiteljskim vezama odlučili su stvoriti kazalište namijenjeno svim članovima obitelji (pripravni odmah spakirati kovčege i krenuti bilo kamo i bilo kada). Njihova posljednja predstava jest priča Sunčane Škrinjarić „Plesna haljina žutog maslačka“ koju je za potrebe dramsko-lutkarske izvedbe dramatizirao i režirao Hrvoje Zalar, dok su lutke kreirali Ljubica Suturović i Arsen Ćosić. Premijerom te  predstave (16.10.2018.) otvorena je ovogodišnja kazališna sezona zagrebačkog TNT-a to jest Teatra na Trešnjevci u Centru za kulturu Trešnjevka, a ja sam predstavu „zaskočila“ u istom prostoru u sklopu akcije Kazališni ponedjeljak (18.3.2019.).

Priča je jednostavna i vrlo zgodna: maslačak je tužan jer je ružan, pa ne može takav ići na cvjetni bal. Bubamara mu želi pomoći, no istinski mu pomogne pauk isplevši mu krasnu (bijelu) plesnu haljinu. Ljepota paukovog čina jest u činjenici da je on zapravo ružan i zao, ali se, stjecajem okolnosti,  pokazao plemenitim. Zalar zadržava glavnu strukturu priče, razigrava je dodavanjem cvijeća i kukaca (osmišljenih kao lutke) i mijenja završetak.

Ruža i maslačak (antipodi ljepote i ružnoće) su  Anja Đurinović Rakočević (alternacija Selma Mehić) i Karmen Sunčana Lovrić, dok  pauka tumači Hrvoje Zalar. Lutke su izuzetno slikovite, jednostavne i lako pokretljive (štapne), pa se brojni likovi brzo izmjenjuju pojavom lutaka iznad paravana i samih glumaca ispred paravana (scenski pokret Maja Đurinović). Izvanrednu glazbu skladao je Sebastian Doe (sa Zalarom je napisao i stihove), tako da dozirana količina glazbe, zabavan tekst i razigranost glumaca čini čvrstu strukturu ove predstave.

„Plesna haljina žutog maslačka“ izuzetno je šarmantna i dobro osmišljena predstava, doista prihvatljiva za velike i male, tako da se ja u potpunosti slažem s malom djevojčicom koja je na kraju predstave rekla: „Već je gotovo?! Može li još jednom?“