LUDA KUĆA: B GLAD PRODUKCIJA, "WHO THE FU*K IS BIBA?"
Inteligentno poigravanje stereotipima
Redatelj Boris Kovačević prepustio je glumce njihovom ritmu i postigao predstavu koja je uravnotežena, dobrog tempa i – oh divote – nije dosadna
Objavljeno: 8.3.2019. 4:58:34
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Who the fu*k is Biba?" / bgladprod.com

Pročitavši naslov nove predstave B Glad produkcije, takozvane  dramatične komedije  „Who the Fu*k is Biba?“ (14.2.2019., Ludilište Luda kuća, bivše zagrebačko kino „Mosor“) , pitala sam se „Why the Fu*k?“ nisu izabrali ime koje se može napisati bez zvjezdice, odnosno pročitati bez zadrške u javnim medijima. 

Dijalozi Igora Weidlicha u režiji Borisa Kovačevića i interpretaciji Petre Kurtela i Slavka Sobina došli su i do spomenute rečenice i tada je sve „sjelo na svoje mjesto“. Naime, Sara je Zagrepčanka („urbana, a ne premršava“, kako njezin suprug objašnjava svojoj obitelji) nesklona  prostakluku, no  u žaru diskusije o pretjeranom broju uzvanika na svadbi (i u duhu današnjeg razgovornog jezika, gdje se hrvatski prostači samo ako smo jako ljuti, a za ostalo se koriste engleski izrazi) ona poseže za „jačim“ izrazima.

Petra Kurtela iznimno suptilno oblikuje svoju protagonisticu koja se udaje za upečatljivog (umjereno ruralnog) Dalmatinca Antu, koji za razliku od očekivanog, ne inzistira na djeci… Ona fragilna i plavokosa, istovremeno je nježnost i odlučnost pa po cijenu razvoda odlučuje ne dozvoliti drugima da joj komandiraju i upropaste život. Slavko Sobin, onako tamnoput, crnokos i stamen, predstavlja arhetip mužjaka i zato je izuzetno pozitivno što se u njegovim rečenicama izmjenjuju blagost (neosporna ljubav prema Sari) i temperamentni ispadi (nikada nasilni, bravo Weidlich).

Predstava počinje i završava plesom (odličan posao Tihane Strmečki), a glazba (Trpimir Jerković) izvrsno naglašava i podvlači pojedine scene. Cijela se predstava sastoji od boravka para kod bračne savjetnice i događaja o kojima joj pričaju: od detalja sa svadbe do svega onoga što je dovelo do bračnog kraha. Budući da nema nikakvih dramatičnih događaja, ljudi ili preokreta, zapravo nema niti klimaksa – ništa se istinski kobno ne zbiva, ali nešto ne „štima“ (ona čuvena boljka duše: „Kada boli, a ništa ne boli“). Izuzetno je šarmantna scena kada Sara i Ante kao mala djeca prepričavaju svoje boravke na istoj svadbi (dakako, onda se nisu zaista poznavali).

Na sceni se u pozadini nalazi zvjezdano nebo, bočno su poslagani stolci koji se prigodno premještaju, a sa strane mikrofoni „za posebne situacije“. Glumci su odjeveni u jednostavnu svadbenu odjeću i malim preinakama (skidanjem  kaputa ili odijevanjem veste) dobivaju novu „odjevnu“ situaciju. Redatelj Boris Kovačević „prepustio“ je glumce njihovom ritmu i postigao predstavu koja je uravnotežena, dobrog tempa i – oh divote – nije dosadna. A što se desilo sa Sarom  i Antom? Dakle, oni su… ma, neću reći!

Najnovije:
EKSKURZIJA: 15. LUTKOKAZ
Nije lako, ali je slatko udahnuti dušu
Nesklona sam vjerovati glasnim manifestacijama oduševljenja na kraju predstava, ali kada pokraj mene sjedi dječačić koji ciči od uzbuđenja, mlati nožicama i odbija otići iz kazališta jer svakako želi još jednom vidjeti predstavu, onda znam da je predstava 'Mišek Julijan' jednako privlačna njemu od 3+ i meni od nešto više ljeta
28. MLADI LEVI: „3. SRPANJ 1998., NIŠTA ZAPRAVO NIKADA NE UMRE“, "APLAUZ" I "KRADLJIVCI SLIKA"
Izbor ili pristanak?
Zavod za organizaciju i izvedbu kulturnih priredbi Bunker godinama u Ljubljani organizira međunarodni festival 'Mladi levi', a dvadeset i osmo izdanje (23.-30.8.2025.) bilo je u znaku mladih autora i zajedništva, što se očitovalo i u tri priredbe održane drugog festivalskog dana
28. "MLADI LEVI": "SMRDLJIVI KONCERT NA ČETIRI ŠAPE" I "JE RADOST II."
Sasvim mladi lavovi
U predstavama prvog dana 28. Mladih lavova jasno se očituje 'novi intimizam koji je kolektivni, a ne individualan: ne moj svijet, već naše zajedništvo, ne moja priča, već kako možemo biti zajedno', kako opisuje festivalski tim ovogodišnje izdanje
POZORIŠTE MLADIH NOVI SAD, „ZMAJ“
Teško je biti slobodan
Predstava Zmaj vrlo lako i nenametljivo ruši našu pozu, našu umišljenu samovažnost, iluziju da nas suvremenost čini iskusnim i mudrim, da su nas povijest i vrijeme nečemu naučili, da je ono što živimo nešto potpuno drugačije od svega što se dogodilo, da mi, toliko važni i pametni MI, ne bismo dozvolili da nam se greške ponavljaju