Umjetnička organizacija „Radio Teatar Bajsić i prijatelji“ pruža, vrlo vjerojatno, sudionicima u predstavama veliko zadovoljstvo koje oni, sasvim sigurno, dijele sa svojom publikom. Posljednja predstava koju sam imala priliku vidjeti (13.1.2019.), autorski projekt grupe autora „Drvo koje je pjevalo“,  zatekla se u Studiju Chekhov (mali prostor na vrhu zgrade u središtu Zagreba), iako je igrala (poput svih beskućnica) i u nekim drugim prostorima, a počela je život u kazalištu Mala scena (20.11.2018.).

U režiji Hrvoja Korbara na tekst Nine Bajsić (i uz likovno oblikovanje Mare Bajsić) plete se priča o nastanku glazbala izdjeljanih iz drva u koja se ugrađuju svi elementi nužni da bi postali izvorom glazbe. Majstor graditelj (Marija Šegvić) oblikuje lik violončela (Stanislav Kovačić) i violine (Jasmina Bojić), ukazujući na njihove vizualne (violončelo nije klasično, nego električno) i zvukovne  razlike (ali i na karaktere, prvenstveno kroz ponašanje samih glazbenika!).

Dajući glazbalima karaktere, pred nama se otvaraju njihove želje – violina želi nastupati na koncertima, dok je violončelo sklono putovanjima (s kojih šalje razglednice). No, jače  od njihovih osobnih sklonosti i razlika jest prijateljstvo koje ih povezuje…

Jednostavna priča, odlični glazbenici te nenametljiva i fino oblikovana poruka nude prvenstveno najmlađoj publici svijet prijateljstva i razumijevanja. I to u živo, a ne preko „društvenih mreža“.