Nakon krike i vike vezane uz kazališne programe, nekada kultnog zagrebačkog kazališta Teatra &TD, a danas prostora za više ili manje uspješna kazališna (dramska i plesna) istraživanja, dolaze pozitivne proljetne vibracije: prvi &TD susreti. Radi se o studentskim kazališnim predstavama nastalim na osječkoj, riječkoj, splitskoj i zagrebačkoj Akademiji pa će se u četiri dana moći vidjeti sedam izvedbi (13.- 16.3.2019.).
Prve &TD susrete otvaraju i zatvaraju studenti zagrebačke ADU: Kamov „Djevica/Tragedija mozgova“ (13.3.) i Marquez „Ona je samo došla telefonirati“ (16.3.). Svakog dana, osim zadnjeg, na programu su po dvije predstave, pa će tako prvog dana još nastupiti mladi glumci iz Rijeke s predstavom Debelić „Zorom“, drugi dan je „rezerviran“ za splitsku Akademiju: Ibsen „Hedda Gabler“ i Viripajev „Kisik“, dok će predzadnjeg dana nastupiti osječki studenti s programom pod nazivom „Kolaž/etide“ i riječki s „Cabaret Valeska“ autora Liverić/Ivančić.
Svojevrsna najava ovog programa bilo je gostovanje Akademije scenskih umjetnosti iz Sarajeva (12.2. 2019., Velika dvorana Teatra &TD) s predstavom „Murlin Murlo“ Nikolaja Koljade pod mentorstvom Alena Muratovića. Nikolaj Koljada (1957.) pripada među najplodnije i najdarovitije suvremene ruske autore, čije je odrastanje vezano uz nekadašnji Sovjetski Savez odnosno rusku književnu i kazališnu tradiciju. Mada izuzetno zanimljiv, Koljada se najčešće „šuljao“ po kazalištima izvan Zagreba (Split, Zadar, Varaždin Velika Gorica), tako da su pred hrvatskom publikom izvedene njegove drame poput „Murlin Murlo“, „Kokoš“ i Poloneza Oginskoga.
Sarajevska predstava „Murlin Murlo“ smještena je u relativno raskošnu scenografiju Osmana Arslanagića (izvrsnog scenografa kojeg poznajemo zahvaljujući predstavama redateljice Nine Kleflin) na dvije razine i dva plana (Olgina soba i Aleksjeva soba), dok je glumce odjenula Belma Žiško. Predstava prati život i sanje četvero mladih ljudi: Olga (Aneta Grabovac) je malo čudna djevojka koja trpi nametljivo ponašanje svojeg naprasitog susjeda Mihaila (Kemal Rizvanović), njezina sestra Ina (Nadine Mičić) zarađuje za život na „rubni“ način, dok je njihov podstanar Alekseja (Filip Radovanović) naoko intelektualac...
Poput tri sestre iz istoimene Čehovljeve drame, koja sanjaju o odlasku iz provincije u Moskvu (pri tome ništa ne poduzimaju nego pokušavaju naći nekoga da ih povede), tako Olga i njezina sestra Ina vjeruju kako će ih Aleksej jednog dana odvesti u Lenjingrad (današnji Sankt Peterburg) o kojem on neprestano priča. Svi međusobni sukobi, suze, htijenja i nadanja posljedica su nepodudaranja želja i mogućnosti, odnosno zato što su snovi i stvarnost dvije dijametralno suprotne pojave. Olgin nadimak „Murlin Murlo“ je podsmješljivo podsjećanje na čuvenu glumicu Marilyn Monroe koja je bila nesretna (usprkos planetarnoj slavi i bogatstvu) i sanjala o nekom drugačijem životu (mnogi su svjedočili o njezinoj dobroti i naivnosti).
Svojim prostodušnim načinom Grabovac vrlo dobro prikazuje jednostavnu i naivnu osobu koja dozvoljava da je okolina gnjavi (vrlo „konkretan“ Rizvanović) i uzaludno očekujući podršku suptilnog intelektualca (nježni Radovanović), čime čini izvrsnu suprotnost svojoj agresivnoj, realističnoj i poduzetnoj sestri Ini (energična Mičić). Četvero mladih glumaca odlično su dočarali atmosferu beznađa koje koči svaku akciju, samozavaravanja čije su posljedice pasivnost i u konačnici osjećaj da ih život stalno i iznova vara.
Predstava „Murlin Murlo“ sarajevskih mladih glumaca doista zaslužuje izlazak izvan njihove Akademije i predstavlja vrlo dobru najavu prvih kazališnih studentskih &TD susreta.