Predstave i projekti nastali u okviru pedagoškog ili edukacijskog programa počesto postaju žrtve vlastite ideje, izvedbu sasvim nepravedno podčinjujući poruci. Razloga tomu je više, a najčešći, ujedno nama najmrskiji, spadaju u grupu radnog naziva „rad s figom u džepu“ (novac, određeni broj izvedbi i publika su osigurani pa… dalje nastavite sami). Na našu sreću, predstava „Čudesno vodstvo Julija Klovića“ prepustila je fige nekim drugim projektima, početnu ideju pretočivši u duhovit i zabavan tekst koji su potom vrlo zgodno oživili na sceni.
Ideja je jednostavna – predstaviti (pred)školskoj djeci galeriju Klovićevi dvori i neke od njenih najzanimljivijih i najpoznatijih gostiju te ih putem diskretno zavoditi i uvoditi u svijet likovne umjetnosti. Nikolina Rafaj našla je pravu mjeru između edukacije i zabave, oblikujući tekst koji ne bježi od edukativnog sloja, niti ga nameće, već omata duhovitim anegdotama i humornim epizodama. U centru priče je kustosica Petra koja kreće s vođenjem kroz Klovićeve dvore, no smeta je sam Julije Klović. Zahvaljujući njemu Petra i kolege Iva i Denis na vlastitoj koži upoznaju, odnosno bivaju uvučeni u djela nekih od slavnih likovnih umjetnika čije su izložbe gostovale u Klovićevim dvorima poput Degasa, Picassa, Klimta, Slave Raškaj, Vlaha Bukovca, Ivana Meštrovića i samog Klovića.
Efektan tekst redateljica Arija Rizvić pretočila je u vrlo zaigranu scensku igru, monologe koji bi mogli preći u pusto dociranje razbivši duhovitim smrznutim slikama i koreografijama vođenim dirigentskom palicom Julija Klovića i njegovog čudesnog pera. Plesom između riječi i pokreta stvorila je cjelinu fino gradirajućeg ritma bez padova i praznih hodova. U tomu je imala veliku pomoć izvođača koji su duhovitom i mladenačkom energijom predstavu pretočili u 45 minuta čiste (i poučne) zabave.
Petra Svrtan je kao kustosica Petra lakoćom vodila predstavu, osvajajući verbalnim i gestualnim šarmom, toplinom, sugestivnošću i duhovitošću. Dok je ona vodila predstavu, Ivan Čuić je kao Julije Klović razbijao njenu linearnost, pokrećući akcije i epizode. Činio je to izuzetno šarmantno i samouvjereno, s fino odmjerenom humornom dozom ozbiljnosti. Izvedbenu priču zaokružili su Iva Šimić Šakoronja i Denis Bosak kao kustosi, obogativši cjelinu zgodnim pokretom (Šimić Šakoronja) i vrlo zaigranom komikom (Bosak).
Zdenko Bašić predstavu je vizualno vrlo dobro umetnuo u prostor galerije uz fini i prepoznatljivi pomak u grotesku. Tek je šteta što predstava, zbog koncepta i prostora u kojemu se našla (okružena originalnim umjetničkim djelima), nije mogla dići rampu i stvoriti naglašeniju komunikaciju s publikama, no za to će imati prilike u nešto manje formalnim prostorima. A nadamo se i vjerujemo da zaslužuje dug i izvedbeno bogat život. U ovom ili nekom sličnom obliku.
Kako god, „Čudesno vodstvo Julija Klovića“ odličan je primjer uspjelog pretakanja edukativne ideje u duhovitu, šarmantnu i zavodljivu predstavu koja niti u jednom trenutku ne ispušta iz vida osnovnu ideju, niti zaboravlja na medij u kojemu je oživljava i bogati.