Izvedbom drame „Mjesec dana na selu“ ruskog književnika Ivana Sergejeviča Turgenjeva (1818.-1883.) u prijevodu Katerine Kocevska, dramatizaciji Željke Udovičić i režiji Paola Magellija na pozornici Makedonskog narodnog kazališta u Skoplju publika je prvi put imala prilike vidjeti uprizorenje ovoga djela (29.9.2018.) na makedonskom jeziku. Iako mu nije jedino dramsko djelo, redatelji upravo ovo djelo najradije postavljaju na scenu, iako ne govori o važnim događajima ili socijalnim potresima (Turgenjeva su atribuirali kao revolucinara s perom u ruci). Pozornica ispunjena žitnim klasjem (Lorenzo Banci) sugerira seosku idilu, vruće ljeto i bezbrižnost što podcrtava i odjeća (Manuela Paladin Šabanović) u rasponu od kupaćih kostima do svečanih odijela (uz radnu odjeću zemljoposjednika Islajeva).
Ova čehovljanski ugođena drama (koju bih u skladu s Čehovljevim svjetonazorom mogla prozvati komedijom, budući da su nastojanja likova uzaludna i komična) temelji se na pogrešno usmjerenim ljubavnim ciljevima: zrela ljepotica Natalija Petrovna (Saška Dimitrovska) zaljubljuje se u mlađeg učitelja svojeg sina (Stefan Spasov) u kojeg je zaljubljena i njezina vrlo mlada štićenica Vera (Darja Rizova). Turgenjeva manje opterećuje činjenica da je Natalija udata (vrlo dobro je profilirana komična opsesivnost njezina supruga Arkadija – Đorđi Jolevski, ujedno privrženika vlastitoj majci Ani – Katerina Kocevska) nego da je starija od mladog učitelja (o tempora, o mores). Ključni muški lik je kućni prijatelj Islajevih, Mihail Aleksandrič Rakitin, također zaljubljen u Nataliju na trajni i uporni način, kojeg sjajno igra izuzetno daroviti glumac Nikola Ristanovski: njegova gesta, nonšalancija i blaga podsmješljivost čine lik Rakitina nadmoćnim, živim i tako samosvojnim. Ironičnog liječnika Špigeljskog , izvanredno nadahnuto je oblikovao Saško Kocev, posebice u scenama dogovaranja braka s guvernantom Lizavetom (Tina Trpkoska). Zanimljiv je lik sveprisutne sluškinje Katje (Ana Stojanovska) i njezina veza s njemačkim učiteljem , naprasitim Šafom (Aleksandar Mikić).
Režirana na realistički način s iskoracima prema grotesknom, predstava „Mjesec dana na selu“ se vrlo lijepo prati, osobito prvi dio. Naime, nakon stanke ponavljaju se rješenja, a i rasplet je uvijek „labaviji“ od zapleta. Glumački ansambl je ujednačen s naglaskom na nekoliko doista vrhunskih kreacija (Ristanovski, Kocev) i jedino pitanje koji si po završetku možemo postaviti: „Čemu baš taj komad?“ Možda odgovor leži u Čehovljevom citatu: „Kada nema pravog života, čovjek živi od fatamorgane“. A s time se možemo složiti uvijek i svugdje pa prema tome sada i tu (ili u mojoj omiljenoj inačici „zdaj in tukaj“).