U mjesecu srpnju 2017. u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani „Lisinski“ gostovao je musical „Jadnici“ u poprilično smušenoj (da ne posegnem za opakijim izrazom) izvedbi i tada sam s veseljem najavila taj Schoenbergov (Claude Michel) „muzikal“ kao dio repertoara (sezona 2017./2018) Slovenskog narodnog kazališta (Opera i Balet SNG) u Mariboru, čija će izvedba biti i u sklopu zajedničke (HNK Zagreb i SNG Maribor) Europske pretplate. No, zbog nesretnih okolnosti, umjesto spomenutih „Nesrečnika“, na pozornicu Velike dvorane (valja reći da mariborski SNG ima tri pozornice na kojima se mogu istovremeno izvoditi predstave) uplovio je mjuzikl „Titanik“ (18.5.2018.) za koji je glazbu i libreto napisao Maury Yeston na temelju priče Petera Stonea pod ravnanjem Dana Kalouseka i u režiji Stanislava Moše (1956.), češkog redatelja poznatog upravo po režijama mjuzikla.
Priča je to o velikom i luksuznom brodu, nepotopivoj lađi iz snova, čija se legenda okončala „susretom“ sa santom leda 15. 4. 1912., pri čemu je poginulo više od 1500 (od 2225) putnika, mahom onih najsiromašnijih, odnosno onih koji su putovali u 3. razredu. Iako se radi o jednoj od najtragičnijih pomorskih katastrofa, priča o Titanicu nije samo priča o čudima tehnika i ljudskoj težnji da se prekorače granice mogućeg (povećavanje brzine broda u nepoznatim uvjetima), već i o ljudskim snovima (najsiromašniji planiraju bolji život u Americi, oni srednje klase teže životu više klase, a oni najbogatiji ovu plovidbu doživljavaju kao prestiž i dokaz vlastitog statusa), te o samodokazivanju (nevjerica prilikom naleta na ledenjak, iako su stizala upozorenja) i profitu (premali broj čamaca i pojaseva za spasavanje čime se povećao luksuz na račun sigurnosti). Istinita priča o potonuću broda je poznata, no gledateljima brodvejskog mjuzikla (23.4.1997.) i filma (19.12.1997.) najupečatljivija je ljubavna priča Jima Farella i Kate McGowan, koja različito završava u ove dvije izvedbe.
Bez okolišanja mogu reći da je mariborska izvedba „Titanika“ izvrsna i ono što je nesumnjivo najveća blagodat jest činjenica da se radi o „domaćim snagama“ – dakle ne mora se „vrebati“ slobodno vrijeme gosta pa zato, vjerojatno, niti nema alternacija – kada god dođete na predstavu, bit će to premijerna podjela. Početna scena jest platno s tehnikalijama broda, nakon čega vidimo obalu i čekanje na ukrcaj (kako svi ulaze u brod, publici su, logično, okrenuti leđima), da bi konačna scena bila sam brod (scenograf Christoph Weyers) u kojem se sve odvija, a djelomičnim prekrivanjem ili svjetlom (David Kachlir) selimo od komandnog mosta preko luksuznog salona i kabina do potpalublja... Bez velikih fizičkih zahvata vrlo se jasno prikazuju različita mjesta unutar broda, a funkcionalni kostimi (Andrea Kučerova) jasno razdvajaju putnike po klasama. Uvijek rogoborim protiv „bubica“ (malih mikrofona) jer mijenjaju boju glasa (mada mi „naši“ izvođači tvrde da je to do tehnologije i tehničara), sada sam se uvjerila da to ne mora biti tako – ova, očito, kvalitetna oprema (i pravi znalac) samo pojačava glas, bez ikakvih negativnih dodataka (Petr Gazdik).
Osobno moram priznati da nisam poznavala ovaj mjuzikl i zato sam više nego oduševljena glazbom – nije da se njišete u ritmu, ali je tako melodiozna i istovremeno složena da zaista pruža veliki užitak, čemu nesumnjivo doprinosi izvrstan orkestar. Valja također istaknuti ulogu odličnog baletnog ansambla (koreografkinja Aneta Majerova) u nadahnuto izvedenom irskom plesu, kao i u sjajno osmišljenoj koreografiranoj sceni postavljanja stola za večeru. Izuzetan zbor Opere SNG podijeljen je u dvije grupe: nevidljivu (iza pozornice) i vidljivu (kostimiranu) koje su tako dobro sinkronizirane da nisam niti bila svjesna njihovog „dvostrukog“ postojanja (ovi nevidljivi su u crnom, a i naznačilo mi se njihovo postojanje). Što se tiče solista (33), u programu su podijeljeni prema socijalnoj „važnosti“ pa ću izdvojiti tek neka (meni upečatljiva) imena, mada svi zaslužuju veliki pljesak: konstruktor lađe Thomas Andrews (Darko Vidic) i direktor tvrtke White Star Line Joseph Bruce Ismay (Luka Brajnik); posada i osoblje lađe – kapetan E. J. Smith (Jaki Jurgec), prvi oficir Murdoch (Jernej Luketič), radiooperater Bride (Jure Počkaj), promatrač Fleet (Bogdan Stopar), ložač Barett (Sebastijan Čelofiga); putnici 1.razreda – dirljiva završna ljubavna pjesma bračnog para Straus (Marko Mandir, Dada Kladenik); putnici 2. razreda – šarmantan bračni par Beane (Andreja Zakonjšek Krt, Primož Krt); putnici 3.razreda – „glavni“ ljubavni par Jim i Kate (Martin Sušnik i izvanserijska Sabina Cvilak) te ljudi na obali.
Tokom dva i pol sata nisam niti jednom pogledala na sat, niti jednom nisam frknula nosom niti se meškoljila, bila sam očarana (možda i začarana?!) i bilo bi krasno kada bi naši mjuziklotvorci „skoknuli“ pogledati ovu predstavu (mada savjet nikome ne treba – pametan ga traži sam, a budala ionako ne sluša!).