ZKM: TEATRO VERRDI, "OTHELLO - NEZAKONITA LITURGIJA"
Raspelo zaštićeno žilet žicom
Zanimljiv pristup poznatom dramskom predlošku nudi novo, drugačije poimanje motiva i posljedica, prilično porazno za 'dobru staru Europu'
Objavljeno: 11.12.2017. 20:57:07
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Othello - nezakonira liturgija" / Teatro VeRRdi - Promo

Gostovanje zadarskog kazališta Teatro VeRRdi u Zagrebačkom kazalištu mladih (osvrt na izvedbu drugog dana 12.11.2017.) s predstavom „Othello – nezakonita liturgija“  (26.8.2017.) u dramaturškoj obradi i režiji Zlatka Pakovića temeljenoj na tragediji Williama Shakespearea pokazuje kako nešto što nam se činilo zadanim, pomnom analizom postaje drugačijim. 

Posegnuvši za tragedijom o osveti kroz ljubomoru redatelj je s dvoje glumaca uprizorio sve važno u „Othellu“ – tamnoputog  generala Othella u službi Mletačke Republike (Juraj Aras), mletačku plemkinju Desdemonu očaranu junaštvom (Hrvojka Begović), opakog osvetnika Jaga (Aras/Begović) i pripovjedača-analitičara, svojevrsni kor (Zlatko Paković).

Prema analitičkom promišljanju, Othello se ženi kako bi „dokazao svoje novopečeno kršćanstvo“ (mada se i dalje klanja); Jago je bez morala i jedino ga zanima vlastita korist pa se okrutno osvećuje kada ne dobije željeno promaknuće; Desdemonina pobuna protiv običaja pretvara se u pokornost mužu – u svemu tome Paković prepoznaje današnju  prijetvornost kako prema izbjeglicama iz Afrike i Azije koji se  utapaju nadomak europskih obala tako i u dvostrukom moralu svakodnevice. I da dodam redateljev citat iz kazališne knjižice: „Pred nama je, dakle, velika priča o ideologijskom dresiranju čulnosti i emocionalnosti čovjeka.“ 

Glumci i redatelj su odjeveni u crnu odjeću, redatelj prigodno nosi mesarsku pregaču, Desdemona odijeva bijelu haljinu, Othella mažu crnilom po licu (i Desdemona to čini, vjerojatno kao znak solidarnosti) i jedini scenski rekvizit je stol/oltar s raspelom  koje pri kraju predstave  ograđuje krnji stožac oblikovan žilet-žicom. Taj stožac simbolično zarobljava i samog Othella nakon Desdemonina ubojstva –  za njega nema nikakvih isprika za počinjeno djelo. Većinu teksta kao i dodatno promišljanje sudionici izgovaraju mirno i razložno („Ne nova fabula, nego novi uviđaj u fabulu i sam život“) s tek ponekim bizarnim detaljem poput gubitka oka (pa gledamo životinjsko iskopano oko), rezanja bijele haljine ili opipavanja mesarske pregače.

Zanimljiv pristup poznatom dramskom predlošku nudi novo, drugačije poimanje motiva i posljedica, prilično porazno za „dobru staru Europu“.