42. MOT: "LEBENSRAUM"
Suvremeni Buster Keaton
Predstava 'Lebensraum', u produkciji i režiji Jakopa Ahlbolma, pripada među one predstave koje biste mogli više puta gledati i sigurno biste svaki puta našli nešto što u prethodnom gledanju niste vidjeli – mnoštvo fantastičnih detalja izvedenih na virtuozan način
Objavljeno: 20.10.2017. 0:54:04
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Lebensraum" / Promo - MOT

Predstava koja je apsolutno očarala svakoga tko ju je imao prilike vidjeti na 42. Međunarodnom kazališnom festivalu Mladog otvorenog teatra (MOT) u Skopju (30.9.2017.) bila je nizozemska predstava „Lebensraum“ u produkciji i režiji Jakopa Ahlboma.

Nazvana prema zlokobnoj ideji širenja u potrazi za „životnim prostorom“, posebno naglašenoj u razdoblju vladavine nacističke partije u Njemačkoj, predstava govori o zajedničkom životu dvojice muškaraca u vrlo malom prostoru (pa sve mora biti pomno proračunato - od broja  predmeta do širine pokreta) koji odlučuju izraditi mehničku ženu koja bi im vodila domaćinstvo (a možda još ponešto).

Predstava je bez riječi, ispunjena glazbom (gitaristi na sceni Leonard Lucieer i Empee Holwerda), virtuoznim pokretima na granici mogućeg i mnoštvom neobičnih i duhovitih rješenja na tragu nijemih filmova (Ahlbom ne niječe svoju očaranost Busterom Keatonom). Mene predstava  ujedno silno podsjeća na predstave koje pripadaju  kategoriji „novog cirkusa“ (zahvaljujući Festivalu novog cirkusa koji od 2005. u Zagrebu uspješno osmišljava Ivan Kralj).

Dvojicu muškaraca u njihovom skučenom svijetu sjajno prikazuju Jakop Ahlbom (rođen 1971. u Švedskoj, doselio je na školovanje u Amsterdam gdje i danas stvara) i Reiner Schimmel, dok je Silke Hundertmark nevjerojatna kao mehanička lutka koja oživljava i otima se kontroli. Kada promatrate kako je njezini „tvorci“ savijaju i prevrću, pomislite da se ne radi o živoj osobi - iluzija je toliko zapanjujuća, da jednostavno prestanete razmišljati kako je nešto moguće (kada bi trebalo biti nemoguće) i prepustite se potpunom užitku. Već sam početak predstave, kada se dvojica glazbenika izdvajaju  iz zida (odijela su im jednaka tapetama pa su u početku prikriveni; scenograf Remco Gianotten) nagovješta da ništa neće biti onako kako možda očekujete...

Predstava „Lebensraum“ pripada među one predstave koje biste mogli više puta gledati i sigurno biste  svaki puta našli nešto što u prethodnom gledanju niste vidjeli – mnoštvo fantastičnih detalja izvedenih na virtuozan način.