U sklopu četverodnevnog showcasea 42. Međunarodnog kazališnog festivala MOT-a (Mladi otvoreni teatar) bile su prikazane i dvije predstave Kazališta Navigator Cvetko iz Skopja koje svoje premijere uglavnom izvodi u prostoru Kina kulture. Samo kazalište utemeljili su redatelji Slobodan Unkovski i Aleksandar Popovski godine 2008., kao svojevrsno sjećanje na izuzetnog filmskog i kazališnog makedonskog glumca Nenada Stojanovskog (1952.- 1998.), koji je ulogu Navigator Cvetko igrao u drami Gorana Stefanovskog „Černodrinski se vraća doma“ u režiji Slobodana Unkovskog.
Prva predstava spomenutog kazališta pod nazivom „Antigona i Kreont“ (29.9.2017., premijera 4.10.2016.) u režiji Nele Vitoshevikj bavi se odnosom vlasti i otpora kroz tri teksta o antičkoj heroini Antigoni pa se isprepliću rečenice odnosno stihovi Sofokla (Antigona), Jeana Anouilha (Antigona) i Mire Gavrana (Kreontova Antigona), koje izgovaraju naizmjence Natalija Teodosijeva i Stefan Vujisikj, Ivana Pavlakovikj i Blagoj Veselinov te Simona Dimkovska i Zoran Ljutkov (parovi glumaca slijede redoslijed autora).
Predstava se odvija u vrlo jednostavnom scenskom prostoru (Vasil Hristov) jer su u središtu izvedbe rečenice i suprotstavljanje stajališta moći i onog koji nad zemaljskom vlašću priznaje neku drugu, moralniju, mada ga takav odabir odvodi u smrt. Mladi glumci vrlo artikulirano i suvislo prate svoje replike tako da predstava, usprkos relativnoj statičnosti, vrlo dobro funkcionira u sklopu takozvanog pripovjedačkog teatra. Odabir baš te problematike (autoriteta i suprotstavljanja) pokazuje kako se tekstovi različitih epoha vrlo lijepo „umrežuju“ i da je iznošenje problematike kroz razgovornu formu vrlo prihvatljiv kazališni čin.
Je li odabir predstava Kazališta Navigator Cvetko za MOT bio baš na tragu pripovjedačkog teatra ili je to njihov način igranja, teško je reći, budući da je predstava „Lerin, polja žita, brda krvi“ (30.9.2017., premijera 26.11.2016.) Rusomira Bogdanovskog u režiji Slobodana Unkovskog zapravo još manje pokretna. Ovdje mladi sudionici (uz nabrojene glumice, nastupaju još Martin Manev, Goran Nikov, Vladimir Petrovikj i gore spomenuti Stefan Vujisikj) cijelo vrijeme izvedbe sjede nastojeći što dramatičnije izgovoriti tekst.
Radi se o grčkom gradu Lerinu (Florini) u kojem je nekada živjelo puno makedonskih stanovnika, ali koji su morali iseliti u razdoblju Grčkog građanskog rata (1946.- 1949.). Sama drama drugi je dio trilogije koja je počela već izvođenim tekstom „Solun, grad duhova“. Dinamičnom izmjenom teksta uz odličnu glazbu (Zlatko Origjanski), predstava o jednom segmentu makedonske povijesti postaje opće mjesto ljudskog stradanja u ratnim prilikama.