„Edison je više izumitelj korisnih stvari, a ja sam izumitelj novih principa“, rekao je Nikola Tesla (1856.-1943.), možda tako najpreciznije odredivši svoje mjesto u povijesti znanosti, ali i svoj doprinos ljudskoj dobrobiti. Stotine njegovih izuma još uvijek čekaju prepoznavanje i upotrebu, jer za praktičnu primjenu koriste se tek neki (ili prikazuju začuđenim gledateljima poput Teslinog transformatora koji je bezopasan po ljudski život usprkos visokom naponu).
Obilje munja prilikom njegova rođenja (ponoć 9./10. srpanj u ličkom selu Smiljanu) navodno je nagnalo njegove roditelje da kažu: “On će biti dijete oluje. Ne, bit će dijete svjetlosti“, što bez sumnje doprinosi pričama o čovjeku o kojemu znamo gotovo sve, osim kako je funkcionirao njegov um.
Dok se na zgradi Tehničkog muzeja u Zagrebu koči njegovo ime, a Meštrovićev paviljon (HDLU) čeka na veliku multimedijalnu izložbu „Nikola Tesla - Mind from the Future“ (studeni 2017.-ožujak 2018.) , na Sceni 121 (atrij) Dramskog kazališta Gavella postavljen je koncept Filipa Šovagovića „Tesla Anonimus“ (premijera 24.5.2017.).
Zahvaljujući Memorijalnom centru „Nikola Tesla“ u Smiljanu (otvoren 2006. i neodvoljno održavan: obrastao potok Vaganac, razlabavljene police s Teslinim citatima, neugodan odnos prema posjetiteljima – srpanj 2017.), izvrsnom Kabinetu Nikole Tesle u zagrebačkom Tehničkom muzeju i prevedenim knjigama o Tesli, malo što je danas faktografski nepoznato o ovom genijalnom izumitelju. Njegove vizije, razmišljanja, spoznaje, primjena izuma (izmjenična struja) kao i osebujan način života („Sve mora biti djeljivo s tri“, stanovanje u hotelskim sobama, privrženost golubovima, određeni asketizam, potreba za neovisnošću o novcu i obavezama) nesumnjivo ga čine zanimljivim likom za kazališno predstavljanje (Pandur Theatres, „Tesla Electric Company“, 2006., Mittelfest u Udinama).
Naziv predstave „Tesla Anonimus“ podrazumijeva očekivanje manje poznatih podataka o Teslinu životu i radu ili barem ispričanih na osebujan način, što mi se čini, da se u ovom slučaju nije dogodilo. Poznata je epizoda o Teslinoj bolesti (otac je želio da Nikola postane svećenik, što on nikako nije želio te je rekao ocu: „Možda bih, rekao sam mu, mogao ozdraviti kad bi mi ti dopustio da studiram tehniku“), njegovom kartanju, hranjenju golubova, njegovi citati („Ne žalim što su drugi pokrali moje ideje, ali žalim što nemaju svoje“), dakle, mogli smo očekivati nove interpretacije.
Mladi glumac Marko Petrić kao Tesla nije mi dovoljno čvrst i uvjerljiv, kao da nije načisto što bi trebao učiniti i kamo bi morao krenuti. Njegova na mah vizualna sličnost s glavnim likom vrlo brzo nestaje u usporenom/mlakom zbivanju. Svi ostali glumci pojavljuju se u nekoliko uloga, pa su tako njegovi partneri Andrej Dojkić i Đorđe Kukuljica (karakteri iz Nikolina djetinjtva ali i osobe u kasnijem životu), ljupka Tara Rosandić te par Antonija Stanišić Šperanda i Natalija Đorđević, najupečatljivije kao dvije stare babe, mudre u prepoznavanju postojećeg i pronicljive u slutnji budućeg (odlična odjeća Marite Ćopo).
Neveliki prostor atrija vrlo je uspjelo scenski osmislila Veronika Radman, svjetlo je domišljato oblikovao Zdravko Stolnik, autor videa bio je Ivan Marušić Klif, dok su svoju i tuđu glazbu odsvirali Fadil Abdulov Fafa i Filip Šovagović.
Budući da je po mojem mišljenju Nikola Tesla ljudsko biće koje je teško definirati unutar uobičajenih ljudskih premisa, čini mi se da je ova predstava, usprkos najboljim namjerama i predanom radu, premali kalup za njegove "dimenzije“.