Maribor je grad na rijeci Dravi što obilato koristi za lijepa vremena pa se tako na dravskoj obali odvija Festival Lent kao i već spomenuti PLP. Sami počeci ove lutkarske manifestacije bili su na obali, a kako je sada i Kazalište lutaka Maribor (u preuređenom minoritskom samostanu) na samoj obali, nekadašnjoj luci, naziv Festivala ima potpuno opravdanje. Publika je imala prilike pogledati 19 predstava, nakon čega su djeca davala ocjene pojedinoj predstavi pa se tako na kraju Pristana iskristaliziralo pet predstava s najvećim ocjenama, „25 zlatnih zvijezdica“, među kojima je izabrana najbolja.
Najboljom predstavom (nagrađena nagradom „Mačak u vreći“) proglašena je predstava „Okrenut na glavu“ talijanskog kazališta iz Bologne „La Baracca – Testoni Ragazzi“ namijenjena uzrastu od 1-4 godina. Priča govori o dvoje ljudi (igraju Andrea Buzzetti i Carlotta Zini, koji su uz autora crteža Enrica Montalbanija također i autori ideje) koji žive u različitim prostorima (ona gore, on dolje) što je ujedno metafora njihove potpune različitosti.
Sve oko njih predstavljeno je crtežima koje oni vješto animiraju, stvarajući istinski trodimenzionalni svijet. Mada žive vrlo blizu, ne susreću se i ne percipiraju, sve dok jednoga dana ne počinju, svaki ponaosob, tražiti odbjeglu mačkicu. Potraga ih izvlači na ulicu (odlična zvukovna kulisa za svaki pojedini ambijent), odlaze u prirodu (livade i potok prikazani dugačkim obojenim trakama papira) pažljivo gazeći novim predjelima (vrlo precizno kreatnje potokom ) i postepeno se navikavajući jedno na drugo (scena Vanni Braga, kostimi Tanja Eick) uz pjesme Louisa Armstronga. Rodilo se prijateljstvo, samoća više ne postoji – a maca budno gleda s krova. Svi smo bili „navdušeni“, pa me nije iznenadilo da su djeca u ovoj predstavi prepoznali cijeli mali svemir.
Među pet najboljih našla se i predstava „S razlogom“ nastala u koprodukciji Kazališne družine Pinklec i LOFT-a (Lutkarska organizacija koju fakat trebamo) u režiji Morane Dolenc (Igorovu kritiku pročitajte ovdje) i „Afričko sunce“ ljubljanskog Kazališta MalihVelikih tekstopisca, redatelja, glazbenika i izvođača (uz Petera Nzobandora i Tinu Sovič) Josea o životu u afričkoj savani, prepunoj boja i ritmova.
Zanimljivo da su djeca bila oduševljena i s dvije male forme, točnije izvedbama jednog čovjeka. Predstava „Uzmi“ talijanske redateljice, glazbenice i izvođačice Eve Sotriffer (Bolzano) temelji se na uličnom tradicionalnom kazalištu. Klasični lik Pulcinelle (radi se ovaj puta o ženskom liku!) susreće se sa zmijom (također odmak od očekivanog) s kojom u početku plješće u ritmu, a onda se posvađaju što kao posljedica ima zmijin ugriz i pojavu smrti, s kojom se Pulcinella uspješno tuče i pobjeđuje. Sve je to izvedeno vrlo dinamično i vješto, osim samog kraja, koji je pomalo konfuzan.
Druga „intimna“ forma je doslovce čovjek – kazalište jer izvedbu u trajanju od sedam minuta može pratiti najviše dva gledatelja. Autorica projekta i izvođačica Astrid Mendez (Kazališna družina BelloAbril, Austarlija) svojom predstavom „Hodočasnik“ vodi gledatelje na put kojim ide njezin putnik (od napršnjaka i žice) od ladice do ladice (četiri vrlo malene ladice), oko oblaka do zemlje pune nota (pratimo zbivanja uz glazbu preko slušalica) - sve nježno, decentno i vrlo sugestivno (za uzrast od tri godine i više).
Zanimljivo da djeca „svojom“ predstavom nisu proglasila češku predstavu o dva medvjeda „Kao i Maki“ (Kazalište „Radost“, Brno; za uzrast od dvije godine i više) usprkos veselim bojama i neobičnim oblicima, poznatim životinjama i „bebastom“ brbljanju – izgleda da nam je svima bilo malo dosadnjikavo.