Prva premijera Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca na Riječkim ljetnim noćima (30.6.-21.7.2017.) bila je „Zajc stand up“ (13.-15.7.2017.) u režiji Borka Perića smještena u krasnom ambijentu Arheološkog parka Principij.
Prema riječima ravnateljice Hrvatske drame Jelene Kovačić, "'Zajc stand up' autorski je projekt Borka Perića i glumaca Hrvatske drame Anastazije Balaž, Jasmina Mekića i Deana Krivačića koji se u suradnji s glazbenikom Mariom Knezovićem hvataju u koštac s jednom od najtežih izvedbenih formi – stand up-om... Biti otvoren i direktan, oči u oči s publikom koja u neposrednoj komunikaciji s glumcima postaje aktivni sudionik scenskog događanja, ali istovremeno i njegov direktni kritičar očekuje veliko glumačko umijeće, izuzetnu koncentraciju kao i spremnost na improvizaciju, trenutnu reakciju. Ovdje se radi o krajnjoj glumačkoj izloženosti koja neprestano balansira na finoj granici fikcije i fakcije.“
Sve navedeno je neosporno točno, no ako u naslovu izvedbene forme dodate Zajca, onda se možda očekuje više od puke autobigrafske priče s komentarima - ili barem priče vezane uz Rijeku, riječko kazalište, riječku sociološku i kulturološku situaciju... Na očekivano siromašnoj sceni (točionik za pivo, tri stolice i tri notna stalka) prvo je nastupio Jasmin Mekić poigravajući se svojim bosanskim korijenima i njihovom preobrazbom životom u novoj sredini: od zatiranja humora, preko epizode o sunećenju do priča o odnosima s djevojkom. Svojom otvorenošću i ležernošću, kao i komičnim detaljima Mekić je odlično zagrijao publiku za nastavak večeri. Dean Krivačić se okrenuo svojem životu u Rijeci, očekivanjima i ostvarenjima, pa iako je odlično interpertirao svoja zapažanja, ostao je pomalo zakočen. Anastazija Balaž prihvatila se svakodnevnih obiteljskih scena, inzistirajući prvenstveno na bračnim odnosima, odnosno prepoznatljivim situacijama između žene i muškarca – svojim temperamentom polučila je iskreno odobravanje publike i mada se zadržala na samo dvije grimase, one su bile očito dobro pogođene.
Interakcije među izvođačima bile su sporadične, cijela izvedba trajala je predugo i usprkos zabavnosti, tekstovi su bili prilično banalni. Praksa radi majstora, kažu iskusni ljudi, pa pretpostavljam da će dorađena verzija biti duhovitija i punija jer su glumci pokazali da bi to od njih mogli očekivati!