INK PULA: "DJEVOJAČKA VEČER"
"Točka G je na kraju riječi shopping"
Mnogima zabavnu, no nedovoljno osmišljenu predstavu 'Djevojačka večer', INK-a Pula, karakteriziraju maksimalno pojednostavljeni režijski postupci, poneka odlična rola i sjajni plesni nastupi
Objavljeno: 8.3.2017. 8:27:43
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Djevojačka večer" / ink.hr

Prvo film, a potom i mjuzikl pod originalnim nazivom „The Full Monty“ (u zagrebačkom kazalištu Komedija naslov je bio „Skidajte se do kraja“, a u  sarajevskom  Altteatru „Dame biraju“) priča je o grupi muškaraca koji su ostali bez posla i pokušavaju osigurati svoju egzistenciju striperskim nastupima. Iako silno duhovita i koreografski vrlo domišljata, predstava se ipak temelji na socijalnom problemu nezaposlenosti, ali i prihvaćanju muškog striptiza kao vrste posla (osobito među osobama koje su im bliske).

Priča o muškarcima koji zarađuju skidajući se (što je „rezervirano“ za žene i namijenjeno je muškarcima) temelj je i ranije napisanog  teksta „Girls night out“ (Cure imaju izlazak)  Davea Simpsona prema zamisli Paula Farraha. Ovdje su striperski nastupi tek dodatni element središnjoj, ženskoj temi o odnosima s muškarcima, seksu i braku, kupovanjima nužnim za zajednički život i činjenici da se parovi istinski nikada iskreno ne razgovaraju.

Predstava pod nazivom „Djevojačka večer“ u režiji Violete Tomić (ujedno je scenografkinja, kostimografkinja, odabrala je glazbu i glumi tetu Ivu) postigla je veliku popularnost, mahom među mlađom ženskom populacijom, u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula (premijera 4.2.2017.). Spomenuta predstava  u drugačijoj glumačkoj podjeli već je bila postavljena na istoj pozornici u istoj režiji u studenom 2008., ali ova nova je, prema promotivnim materijalima, posve drugačija. Nažalost, ne mogu usporediti, samo mogu komentirati izvedbu 7. 2. 2017.

Scena (jednostavna i prevladavajuće crvene boje) funkcionalno prelazi iz sobe u kojoj se žene pripremaju za djevojačku večer uoči vjenčanja Jane (Lara Živolić) koja je u visokom stupnju trudnoće (pomalo nesigurna je li njezin zaručnik doista otac djeteta) u garderobu, a kasnije i pozornicu noćnog kluba. Time što Jana  bez kompleksa paradira u tradicionalnoj bijeloj vjenčanici (simbolu nevinosti!) pokazuje da je „napravljena od tvrdog materijala“, pa je prilično nelogična njezina stalna plačljivost. Prijateljica Nikolina (Mia Krajcar) vrlo intenzivno prati rasprodaje i vješto kupuje na akcijama sve ono što će joj jednom trebati u braku, kada se konačno uda za zaručnika Tonija (Valter Roša). Njihov intimni odnos je prilično nevjerojatan, jer od kada su se formalno zaručili, manje su bliski - ona kupuje („Točka G je na kraju riječi shopping“  za moje poimanje humora  predstavlja jedan od najduhovitijih komentara o maniji kupovanja!), a on, iz očaja, odlazi među stripere (kako bi barem nešto ostvario nezavisno!).

Samostalna Sara, u interpretaciji vrlo uvjerljive, duhovite i dinamične Lane Gojak, beskompromisno izgovara rečenice o seksu (Dario: "Ja sam bio Ferrari, ona fićo“, Sara: "Znači uvijek ti prvi na cilju“) i muškarcima (komentirajući Darijevo hvalisanje o izvrsnim snošajima, Sara kaže da će osnovati „Društvo prevarenih potrošača“), te je nesumnjivo osjetno pridonijela popularnosti ove predstave, koja je u Puli izazvala pravu pomamu i dodatne izvedbe. Malo je čudno da se mlade žene tako histerično vesele rečenicama koje  govore o nečemu što bi trebalo biti odslušano i savladano gradivo o spolnosti u srednjoj školi?!

Iako valja reći da je Violeta Tomić vrlo dobro odabrala glazbu, njezini režijski postupci su vrlo pojednostavljeni – kako se scena naizmjence mijenja iz dnevne sobe u garderobu, odnosno noćni klub, izmjenjuju se mrak na pozornici (zbog promjene) i svjetlo u gledalištu, što je prilično banalno i vremenom postaje monotono. Iz njezine profesionalne biografije saznajemo da je bila nagrađivana za svoje uloge, pa onda njezinu  glumu mogu pripisati jedino činjenici (ne tako rijetkoj) da ne može istovremeno glumiti i vidjeti se na pozornici. 

Već spominjani „kretenski“ Dario (Rade Radolović) prekarikiran je, tim više što su ostali karakteri ipak unutar vjerojatnih i mogućih realnih odnosa. U svojoj zaokruženosti i životnosti izvrsni su Marko Braić (Robi) i Luka Mihovilović (Filip), čime osjetno podižu razinu izvedbe ove mnogima zabavne (očito!), ali ne baš dovoljno osmišljene predstave.

Ono što je doista vrhunski su plesni nastupi u sjajnoj koreografiji Mihe Lampiča, kao i završno skidanje u mraku obasjanom  fluoroscentnim svjetlom: u konačnici kroz mrak lete gaće - ne vidi se ništa a sve se zna!!!!!