Gledajući u zgradi Opere i Baleta Slovenskog narodnog kazališta (SNG) u Ljubljani dramski balet „Doktor Živago“ temeljen na istoimenom romanu Borisa Pasternaka (1890.-1960.) koji su za scenu adaptirali nekadašnji plesači, blizanci Jiri i Otto Bubeniček (1974.) i čija je svjetska premijera bila u Ljubljani 14. 4. 2016. u koreografiji Jirija Bubeničeka, razmišljala sam kako je klasična ruska književnost postala poticajna za baletne izvedbe: od 2014. na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu pleše se Tolstojeva „Ana Karenjina“ u izvanredno uspjeloj koreografiji Lea Mujića, dok je studenog 2016. koreografkinja Valentina Turcu postavila na pozornicu SNG Maribor Puškinovog „Jevgenija Onjegina“.
U sva tri djela radi se o ljubavi, više ili manje realizarnoj, ali isto tako o društvenim normama koji sputavaju glavne junake, odnosno revolucionarna previranja, kao što je to u slučaju doktora Živaga.
Pasternak je desetak godina pisao svoje djelo o čovjeku koji se lomi između obiteljskih obaveza i strastvene ljubavi, između buržujskog porijekla i pokušaja da razumije, možda čak prihvati novi svijet iznikao iz revolucije. Kao što je u pratećoj iscrpnoj kazališnoj knjižici napomenula Irena Štaudohar: „Živago je Pasternakov alter ego“, budući da ni Pasternaku nisu bile nepoznate strastvene izvanbračne ljubavi te sukob s vlašću, posebice po završetku romana i njegova objavljivanja u Italiji 1957. Posve očekivano nije smio otići po Nobelovu nagradu godinu dana kasnije (rehabilitiran je 1988., tako da godinu dana kasnije njegov sin Evgenij odlazi po nagradu u Stockholm). Valja usput podsjetiti da je popularnosti romana doprinio film britanskog redatelja Davida Leana snimljen 1965. s Omarom Sharifom i Julie Christie kao Živagom i Larom, te izuzetno popularna „Larina pjesma“ skladatelja Mauricea Jarrea.
Sadržajno balet prati zbivanja u romanu, a sve podcrtava izvanredan odabir glazbe – u prvom djelu to je većinom Šostakovič uz nekoliko skladbi drugih autora (Šnitke, Vasks, Mjaskovski, Rahmanjinov), dok je u drugom dijelu uglavnom zastupljen Rahmanjinov (minimalno Šostakovič i Šnitke) uz početnu rusku narodnu pjesmu „Ah, stepa ti široka“ u potresnoj izvedbi muškog zbora na balkonu. U prvom djelu baleta glazbu izvodi orkestar SNG pod ravnanjem Marka Gašperšiča smješten u pozadini pozornice, tako da su sva zbivanja približena publici: od sprovoda Jurijeve majke, preko posjeta bonvivana Viktora Komarovskog krojačnici u kojoj počinje zavoditi naivnu Laru, Pašinog revolucionarnog uličnog djelovanja, pijanki i razuzdanog ponašanja uglađene gospode, do Larinog pucanja u Komarovskog zbog toga što ju je u bijesu silovao.
Na pozornici oslobođenoj suvišnih predmeta (scenograf Otto Bubeniček uz izvanrednog oblikovatelja svjetla Jaku Šimenca) ima dovoljno prostora i za ples i za mahanje crvenim zastavama, a scenografija se brzo izmjenjuje iza pomoćnog zastora - šivaće mašine u krojačnici brzo nestaju da bi ih zamijenile ulične svjetiljke ili barski stolovi. Kostimografkinja Elsa Pavanel jednostavno i inteligentno odijeva protagoniste – zaljubljena Lara odjevena je u crvenu haljinu, robusni revolucionari u kožnate kapute, Živago u prigušene smeđe boje. U drugom dijelu orkestra više nema, a glazba je uglavnom komorna i nježna – iako zbivanje počinje susretom Lare i Živaga u bolnici na bojišnici, nastavlja se neprijateljstvom između Živagove obitelji i stanara natrpanih u njihovoj kući, ipak je najveći dio posvećen ljubavnom odnosu Lare i Živaga.
Pokušala sam djelomično prepričati fabulu romana, no zapravo sam pratila baletnu priču - Jiri Bubeniček je vrlo upečatljivom koreografijom istaknuo duševna stanja svojih junaka, ne zanemarujući niti sporedne likove. Primjerice povratak Živaga (Luka Žiher) kući s bojišnice i susret sa sinom (Jonatan Hudnik) koji ga nije nikada vidio je majstorski: dijete se boji neznanca, mada ga uvjeravaju da mu je to otac. Ili očajna Larina majka (Regina Križaj) koja se truje shvativši da njezin prijatelj Komarovski (Petar Đorčevski) ne mari više za nju, nego je očaran mladom Larom (Tjaša Kmetec). Također su odlično osmišljene scene uličnih sukoba, Pašin (Kenta Yamamoto) revolucionarni fanatizam, skupne balske scene, netrpeljivost između pripadnika radnika i buržuja, kao i idilični ljubavni prizori.
U odnosu na premijernu postavu, u izvedbi 18.2.2017. došlo je do promjena, ali je i sada Laru plesala izvanredna Tjaša Kmetec i naočit, plesački i glumački upečatljiv Petar Đorčevski kao Komarovski. Svaka njegova kretnja pokazuje samosvjesnog mužjaka naučenog da dobije što poželi...Luka Žiher, izvanredno gibak i okretan (premijerni Paša), mada ponešto mladenačkih crta lica, odlično je otplesao Jurija Živaga, dok je Kenta Yamamoto, uz sjajne plesačke odlike, dodao pravu dozu okrutnosti svojem fanatičnom Paši. Dakako, to nisu svi likovi u baletu „Doktor Živago“, već samo oni glavni, ali svaka i najmanja uloga koreografski je odlično osmišljena i vrhunski izvedena: vidi se da ništa nije prepušteno slučaju i da je Terpsihora sve strogo nadzirala.