Boraveći od 9. do 13. rujna 2016. na 13. „Lutkama“, odgledala sam praktički sve namijenjeno djeci, tinejdžerima, odraslima, starcima, mazohistima, ranoraniocima i noćnim pticama pa sam odlučila da pišem o onome što mi se svidjelo i jednostavno preskočim ono što „nije moja krvna grupa“ (o dječjim predstavama vidi ovdje!).
Predstava „Odlazak“ finskog vizualno-cirkuskog kazališta WHS koju je režirao, koreografirao, napravio video i izvodi (uz Veru Selenu Tegelman) Kalle Nio predstavlja čaroliju u doslovnom i prenesenom smislu riječi. Animacija kaputa na čovjeku, borba s košuljom koju muškarac glača, kombinacija i nadopunjavanje virtualnog prikaza i glumca, zvukovi koji se pretapaju sa slikom i glumcem – sve to možemo, iako zadivljeni preciznošću izvedbe, prepoznati i pojasniti. No, scena u kojoj par u srebrnkastoj odjeći sjedi za stolom na kojem su stolnjak, čaše i vaza s cvijećem te odjednom ostaju bez odjeće za praznim stolom, jer se sve na neki tajanstveni način ogulilo i slilo na pod... to je toliko čudesno, nevjerovatno i zadivljujuće, da imate dojam da su se upetljale neke nadnaravne sile . A umjetnost jest nadnaravna, zar ne?
U kratkoj predstavi „U radionici“ (Tof Theatre, Belgija) dvije fantastične glumice (Angela Malvasi i Yannick Duret) u režiji autora teksta i likovnog oblikovanja Alaina Moreaua izrađuju od stiropora – glavu. Morbidno je to što izrađivač glave ima samo ruke i oči, te kada mu se vlastita kreacija otme kontroli, nastaje tragedija. Činjenica da se smijemo okrutnim dosjetkama i odobravamo počinjeno ubojstvo, puno govori o „tamnim predjelima ljudske duše“ (kao ona jeziva rečenica: ništa ljudsko nije mi strano!).
Predstava „Plastični junaci“ Ariela Dorona iz Izraela inteligentna je i ironična antiratna rugalica, a o kakvim se lutkama radi najbolje govori opaska „oblikovanje: People of China“. Naime, figurice vojnika, vojna vozila i slični rekviziti, uključujući i velikog plišanog tigra, mogu se jeftino kupiti u bilo kojem dućanu i predstavljaju posve uobičajeni asortiman. No, ono što Doron radi je zadivljujuće - tigra animira dajući mu sve mačje odlike, igrajući se poput dječaka s vojnim arsenalom prikazuje zastrašujuće posljedice rata..., a kada počinje fiksirati gledatelje, izvještavajući „nekoga“ da je dvorana puna civila, vjerojatno terorista, uvučeni smo vrlo izravno u paranoju. Nema tog filma koji bi nas mogao tako neposredno taknuti, kao ove male, naoko bezazlene figurice u kojima prepoznajemo prenesenu viziju užasa.
Određen stupanj užasa prenosi i priča o piromanu u predstavi „Pepeo“ (Plexus Polaire iz Francuske i Norveške) u kojem su velike lutke realističnog izgleda tako vješto animirane da nam vremenom prestane biti važno o čemu se radi. Jeza postaje sama sebi svrhom! A kada već govorimo o teškim temama, onda su tu i dvije predstave vezane uz holokaust : „Jedan kovčeg po osobi“ (Nordic Puppet Ambasadors, Finska) i „Kamp“ (Hotel Modern, Nizozemsak). Dok je prva predstava namijenjena samo jednom gledatelju koji kroz rupice u kovčezima zaviruje u svijet nalik onom u kojem je živjela Anna Frank (režija Outi Sippola, vizualno oblikovanje Outi Sippola i Linda Lemmetty, izvedba Linda Lemmety) u „Kampu“ je izgrađen cijeli koncentracijski logor s malim figurama logoraša o čijim sudbinama saznajemo preko velikog ekrana, jer se pojedine epizode prate kamerom. Složila bih se s komentarima da nam je ova predstava više potresna zato što poznajemo povijest, nego zbog same izvedbe.
Izvanredno je izvedena predstava „Kuća“ Sofie Krog Teater iz Danske koja se bazira na elementima horora i nadnaravnog uz obilje komičnih elemenata. Crni humor u najizravnijem smislu tog pojma, sa sjajnom animacijom i uživanju zbog već spominjanih „tamnih predjela ljudske duše“. Znanstveno-fantastična priča „Misija X“ kazališta lutaka Ljubljana u režiji Jiržija Havelke i oblikovanju Mareka Zakosteleckog bavi se svemirom i astronautom ostavljenom na nepoznatom planetu, a najbolji dio predstave je oblikovanje svjetla na početku i kraju (malo preduge i monotone) predstave.
Vrlo zgodna serija obiteljskih priča povezanih uz male, ljupke mehaničke naprave praćene glazbom na klarinetu tema je predstave „Miješam zrak“ Magali Rousseau, odlični glumci Charlotta Blin i Julien Mellano manipuliraju kičastim predmetima u predstavi o ljubavi nazvanoj „Moja srnica i moj zeko“, ali prava rasna duhovita predstava namijenjena onima koji sa zadovoljstvom nazivaju stvari pravim imenom, jest predstava kojom je završio festival „Lutke“, a to je bio nastup američkog lutkara Paula Zalooma u predstavi „Dogodovštine bijelog čovjeka“.
Dva velika dugačka stola bila su ispunjena najrazličitijim stvarima, dok je sam otvor pozornice bio mali pa su se svi događaji pratili preko velikog ekrana. Ako ću ikada biti jako, jako tužna, depresivna i bez nade, pozvat ću Zalooma u pomoć!!! On kroz pet činova priča o bijelom čovjeku kojeg je Bog poslao da s nekakvog planeta (Caucazoid) otiđe na drugi planet (očito Zemlju) i odnese civilizaciju. Jasna je početna namjera – izrugivanje s Bijelim čovjekom (Amerikancem) koji ima „poslanje“ širiti svoju viziju civilizacije i kulture. Koristeći se najšašavijim predmetima, kupovnim figuricama i ostalim rekvizitima (kada spominje političare, na pozornicu spušta periku koja nalikuje Trumpovoj frizuri!), Zaloom u brzom ritmu prepričava najnoviju povijest, odnosno sadašnjost. Ruga se svemu (da nešto znate, ne morate se školovati nego google,google,google), prikazuje Boga na najnevjerojatnije načine: samo kao sijedu bradu ili klauna ili šarenu oprugu ili hobotnicu (jer, ipak je svemoguć), nabadanjem vilice dočarava munje, ping-pong lopticama materijalizira izreku „da je tuča bila poput ping-pong loptica“. Rasizam bijelaca posebno mu je prirastao srcu pa kada se bijeli čovjek potuži Bogu da će uskoro (2042.) postati rasna manjina (a to zna zato jer sluša televizijske vijesti), Bog ga tješi, jer je i on, Bog, također manjina...
Ako usporedite program „Lutaka“ s ovim tekstom, saznat ćete o kojim predstavama nisam pisala (jako ih je malo). Već sada se radujem sljedećem Festivalu, „Lutke“ 2018. i zato želim puno sreće i zdravlja (pa i novaca) umjetničkoj voditeljici, neumornoj Ajdi Rooss.