U sklopu uličnih događanja Poletnog lutkovnog pristana bio postavljen mali cirkuski šator umjetnika iz Kecskemeta „Tintalo cirkus“ u koji su mogla ući djeca (dvadesetak, ovisno o njihovim gabaritima), dok su odrasli morali viriti  kroz rupice na šatoru. Ono što se događalo u unutrašnjosti šatora  bio je „pravi“ cirkuski program: slon s loptom na surli, gospodin Balaban na monociklu koji vozi po  razapetom užetu, vabitelj kobre, plešući klaunovi i vješta trapezistica. Nevelike lutke spretno su ispunjavale komande direktora cirkusa (jer na gospođu s  aparatićem u ruci, nitko nije obraćao pozornost!).

Drugi madžarski doprinos PLP-u bilo je Obiteljsko kazalište Mikropodium iz Egera s predstavom „Stop“. U vještim rukama Andrasa Lenarta mali klaun zasvirao je  harmoniku, zaplesala je ljupka balerina, zaplivale su ribice i sirene. Vještina i ljupkost ovih animacija više je očarala odrasle nego djecu, jer nije bilo priče- samo ljepota i umjeće! I napokon interaktivnost: sve morate sami.

Laitrum teatre i Toti Toronell osmislili su zbivanje pod nazivom „Micro Shakespeare“. Pet nevelikih pozornica ugošćuje najviše tri osobe - dva gledatelja i jednog prikazivača. I dok gledatelji zahvaljujući slušalicama slušaju skraćenu verziju  određenu Shakespearove drame („Hamlet“, „Macbeth“, „Romeo i Julija“, „Oluja“ ili „San Ivanjske noći“), „glumac“ dobiva preko svojih slušalica upute za kojim predmetom u bočnim ladicama treba posegnuti i što s njima napraviti. Tako je Macbeth čaša, Kaliban podvodna maska, a Romeo i Julija kefica za brijanje i ruž za usne... Dakako cijela predstava (otprilike oko 8 minuta) ovisi o snalažljivosti performera, pa se lako dogodi da isti predložak izgleda vrlo različito ili da izaziva silno čuđenje, ali češće veseli smijeh kod promatrača.