Zagrebačko kulturno ljeto, o kojem pričaju posjetitelji i diče se organizatori, uglavnom traje u lipnju i djelomice u srpnju. Potom, očito, nastupi jesen jer je kolovoz uglavnom „beskulturan“ - uz časne izuzetke. A to su već desetljećima neumorni glumci okupljeni oko Glumačke družine Histrion, odnosno Zagrebačkog histrionskog ljeta na Opatovini. Tako je to i ove godine, od 7.srpnja do 3.rujna 2016., kad se broji trideset godina od početaka predstava na Opatovini oko Prišlinove kule ili za ljubitelje brojeva - 31. zagrebačko histrionsko ljeto.
Svake se godine pojavi premijerna predstava nekog umrlog ili živućeg domaćeg autora pa se tako ove godine opet pojavio Nino Škrabe s novom komedijom, posegnuvši za motivima Thomasove „Charlijeve tetke“ i osmislivši, našu domaću „Francekovu tetu“. Radnja je smještena u Zagrebu 13. svibnja 1990. ispred studentskog doma „Ivica i Jovica“, na dan kada se na maksimirskom stadionu treba odigrati nogometna utakmica između vječnih rivala, zagrebačkog „Dinama“ i beogradske „Crvene zvezde“.
Škrabeov tekst je duhovit, povremeno groteskan (kada načelnik SUP-a, Jakša Stipetić - vrlo duhovit Franjo Kuhar - pokušava govoriti u duhu novog doba pa sve riječi nastoji ijekavizirati – tjetka, rijekao, glijedaj i slično), „politički nekorektan“ (vicevi su baš zato smiješni jer su nekorektni), otvoren za glumačke improvizacije i redateljske zahvate i – za nijansu predug. Ali, tu je trebao poduzeti nešto redatelj Georgij Paro! I ne samo tu – trebao je smiriti pretjeranost lažne tetke koju igra preobučeni muškarac (ima Hrvoje Klobučar potencijala za bolju izvedbu od one najranije 7. srpnja), razigrati mlade studente (prilično blijedi Luka Bulović i Matija Čigir) i njihove pratilje (Dinka Vuković i Ana Majhenić) te dati više prostora pravoj Francekovoj teti (Marija Borić).
Na svoj šarmantni način bio je vrlo dobar Davor Svedružić kao kapetan Šime Badurina, dopadljiv je bio domar-špijun Alojz Pintur u interpretaciji Ronalda Žlabura te vrckava brazilska plesačica sambe Astrid – Ana-Marija Percaić i kruta, karikaturalna Duška Ubiparip – Mirela Brekalo Popović. Zahvalna scena na Opatovini treba vrlo malo intervencije, a to je osmislio scenograf Aljoša Paro, dok je glumce odjenula Jadranka Tomić.
Primjedba na prvu izvedbu Histriona na Opatovini možda više nije aktualna jer glumci često „prekroje“ predstavu po svojoj mjeri pa možemo očekivati razigraniju, odnosno homogeniju predstavu protokom vremena. Uostalom, možemo se složiti da „praksa čini majstora!“.