Tjedan suvremenog plesa nikada nije trajao sedam dana, nego uvijek nešto dulje pa nije izuzetak niti ovogodišnji, 33.TSP. Pretprogram je počeo već u nedjelju 22. svibnja 2016. nastupom ansambla u kojem su bili povezani Izraelska opera, Centar Suzanne Delal i koreograf Itzik Galili koji je i osobno prisustvovao predstavi „Čovjek trenutka“ u zagrebačkom HNK. Od petka je počelo  svakodnevno (noćno) plesanje, uglavnom hrvatske plesačke selekcije i uglavnom u Zagrebačkom plesnom centru. U utorak, 31. svibnja počeo je „žešći“ međunarodni odabir, pa je svaka predstava bila u drugom izvedbenom prostoru.

Prva izvedba (ZPC) bila je predstava „Spoj na slijepo“ autora i izvođača Arthura Rosenfelda i Liz King, koja na duhoviti način propituju ne samo nasumični sastanak muškarca i žene u potrazi za kvalitetnijim osobnim životom, već i mogućnosti koje nudi ostarjelo, ali još uvijek gipko i okretno tijelo šesdesetogodišnjih plesača. Završnica je pripala nastupu muškog kvarteta s poznatim tradicionalnim, odnosno starogradskim pjesmama što se vrlo šarmantno uklopilo u poruku predstave.

U Dramskom kazalištu Gavella nastupila je družina talijanskog koreografa Virgilia Sienia s predstavom „Sonate Bach – suočeni s boli drugih“. Glazbena podloga pripada Bachovom sonatnom opusu, dok sam koreografski pristup čini jedanaest kraćih cjelina posvećenih tragičnim događajima u nedavnoj prošlosti. Ako spomenemo samo neka mjesta poput Srebrenice, Bagdada  ili Kabul, jasno je da se radi o primjerima masovnih uništenja ili kako stoji u knjižici Tjedna: „sublimacija tragedije u umjetničkom preobraženju bez komentara“.

Posljednja predstava „N.A.R.G. (North Arena Rumble Game)“ bila je u nakrcanoj dvorani Zagrebačkog kazališta mladih u izvedbi četvero izuzetno (akrobatski) spretnih izvođača danske skupine Don Gnu. Na okrugloj nestabilnoj dasci oni se bore za prevlast gotovo animalnim fizičkim i psihičkim metodama, što povremeno ipak prelazi u potrebu za nježnošću i skladom. Prava adrenalinska izvedba na granici plesa i fizičkog teatra, cirkuskih vještina i gimnastičke spretnosti. U sigurnosti svojih sjedala, strepili smo zbog  njih - poput pasivnih promatrača koji zavide životnim uspjesima smjelih!