23. Međunarodni festival malih scena u Rijeci trajao je od 3.do 10. svibnja 2016. i uz izuzetak prve predstave, sve su izvedbe bile u prostorima Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku: pozornici, predvorju i galeriji „Kortil“. Glumac Nenad Šegvić utemeljio je 1994. Hrvatski festival malih scena, da bi od 1999. postao međunarodni i takvim ostao nadalje. Svake se godine iznjedrila neka središnja tema, većina je predstava bila komornog karaktera, a  znale  su gostovati  predstave svjetski poznatih  kazališnih autora. Slogan ovogodišnjeg MFMS je „Gori li kazalište?“, a u svojem tekstu selektor Bojan Munjin između ostalog piše: “Ono što je različito u odnosu na ranije godine riječkog festivala jest turobna aktualnost i težina današnjeg vremena“, naglašavajući da se „traga za estetskim i društvenim odgovorima na pitanja svojeg doba“.

Jedina, uvjetno govoreći, „velika“ predstava  bila je  na samom otvorenju, pa je odigrana u nekadašnjem vojnom postoru, današnjem skladištu u Sveučilišnom kampusu uz disco „Tenk“. Predstava „Antigona – 2000 godine kasnije“, nastala suradnjom Kazališta Ulysses (Zagreb) i Internacionlnog teatarskog festivala MESS (Sarajevo, Bosna i Hercegovina), povezuje Sofoklovu tragediju i još uvijek aktualna iskopavanja zajedničkih grobnica žrtava nedavnog rata s ovih prostora. U režiji Lenke Udovički pred nama se odvijaju dvije drame: sukob Antigone i Kreonta, građanskog neposluha u ime moralnih vrijednosti i autokratske vlasti („Preživljavaju samo disciplinirani“) te obitelji koja traga za odvedenim i  potom nestalim sinom (iako popunjavaju upitnik, ipak se nadaju sretnom ishodu!)

Posebice je potresan ulazak bagera u prostor igre, kao i nastup zbora u interpretaciji studenata glume, odjevenih u bijele kombinezone (primjerene kolovoškim brijunskim temperaturama, ali ne i prohladnoj svibanjskoj Rijeci). Kako se radi o usporednici, tako je Rade Šerbedžija Kreont i otac Obitelji (zajedno s Ozrenom Grabarićem dobitnik nagrade za najbolju mušku ulogu), Maja Izetbegović Antigona i kćer, Dženana Džanić Izmena i mlađa kćer, Ermin Bravo Hemon i sin, Katarina Bistrović Darvaš Hemonova majka i majka. Damir Urban pojavio se kao Tiresija, Jelena Lopatić kao zborovođa i Vedad Suljagić kao dječak. Dramaturginja predstave je Željka Udovičić Pleština, kostimografkinja Bjanka Adžić Ursulov, scenografkinja Mirna Ler, a skladatelj Nigel Osborne. Običaj da se nakon održanih predstava upriličuju razgovori, sačuvan je bez obzira koliko predstava bilo u istoj večeri, odnosno kada su završile.

Naime, u sljedeća dva dana održale su se po dvije predstave, pa je tako 4. svibnja nakon predstave „Brašno u venama“ Igora Štiksa u režiji Borisa Liješevića te koprodukciji Sarajevskog ratnog teatra SARTR-a i Internacionalnog teatarskog festivala MESS, izveden „Dnevnik jednog luđaka“ skladatelja, scenografa i redatelja Marijana Nećaka (nagrađen za glazbu) u koprodukciji Moving Music Theatre i Centra za kulturu Bitolj (Makedonija). Štiksovu dramu „Brašno u venama“ na engleskom i hrvatskom objavila je nakladnička kuća „Fraktura“ ,a na ovogodišnjem MFMS Štiks je nagrađen za najbolji dramski tekst. Obiteljska večera okuplja tri naraštaja, no ubrzo izlaze „sablasti prošlosti“ i razgovor prerasta u uzajamna optuživanja. Je li želja za životom kukavičluk i kako treba reagirati u ekstremnim situacijama, ključna su pitanja bez pravog odgovora.Stare roditelje glume Miki Trifunov i Kaća Dorić, sina Vladimira i njegovu ženu Izudin Bajrović i Selma Alispahić, njihovog sina Jasenko Pšić, a Vladimirovog brata Igora Admir Glamočak.  Scenografiju od nekoliko stolova koji predstavljaju i namještaj i krovove osmislio je Vedran Hrustanović, a kostimografkinja je Lejla Hodžić. Ovaj zanimljiv tekst nije na sceni doživio vidljive intevencije, pa je predstava djelovala kao kvalitetna čitaća izvedba.

Trećeg dana MFMS-a na programu je bila drama mađarskog suvremenog pisca  Gyorgya Spiroa „Prah“ u režiji Velka Mićunovića te koprodukciji Narodnog pozoriša Beograd i Šabačkog pozorišta (Srbija), nakon čega je sljedila Krležina drama „U agoniji“ u izvedbi PUK - Putujućeg kazališta i Scene Ribnjak - Scene mladih Ribnjak, Zagreb. „Prah“ je priča o mužu i ženi slabog financijskog  stanja, kojima se posreći dobitak na lotu. Nakon što sakriju listić u kutiju kakao praha, počinju smišljati što učiniti s novcem. Nakon prvog oduševljenja i glamuroznih planova, polako se počinju plašiti negativnih posljedica, koje sežu do apsurdnih i monstruoznih konstrukcija. Ljubica Milanović nagrađena je za scenografiju u vidu nakošenog krova, kamo su se supružnici povukli da ih netko ne bi prisluškivao! Za ulogu supruge Nataša Ninković je (uz Nelu Kocsis) nagrađena kao najbolja glumica Festival. Supruga igra Zoran Cvijanović, a kostimografkinja je Marina Vukasović Medenica.

Sljedećih je dana svake večeri igrala po jedna predstava i to: „Bella figura“ Yasmine Reza u režiji Borisa Liješevića i izvedbi HNK Zagreb, „Vlak“ Cormaca McCarthya u režiji Voje Brajovića i produkciji Zvezdara teatra, Beograd (nagrada publike), „Poludjela lokomotiva“ Stanislawa I. Witkiewicza u režiji Jerneja Lorencija i izvedbi Drame SNG Ljubljana, te, po mišljenju žirija najbolja predstava u cjelini, „Gogoljev san“  Margarite Mladenova i Ivana Dobčeva Kazališnog laboratorija Sfumato iz Sofije (Bugarska).

Budući da sam od organizatora dobila samo propusnicu, ali ne i ulaznicu, te da mi je rečeno da ukoliko nema mjesta, mogu  sjesti na pod i da će mi dati jastučić, odustala sam od drugog djela MFMS. Drag mi je jastučić, ali mi je draže dostojanstvo!