Hrvatska drama i Talijanska drama čine dva glumačka ansambla u sklopu HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i zato je bila odlična ideja poznatu priču o trojici „čudnih“ - Dugonji, Trbonji i Vidonji ispričati na oba jezika. Autori su Karel Jaromir Erben (originala) i dramaturginja Magdalena Lupi Alvir, na talijanski je prevela Rina Brumini, a sasvim treći materinji jezik govori redateljica Renata Carola Gatica (1978.). 

Scenu koja podsjeća na vrtuljak, a šarenim zastavicama donekle i na cirkus, scenografkinja Liberta Mišan osmislila je tako da se sve dobro vidi bez obzira gdje sjedili, a sjedite na pozornici u HKD-u na Sušaku  od premijere 28. studenog 2015. Kostimografkinja Sandra Dekanić dala je  mašti na volju, pa je Dugonju (Lucio Slama) produljila visokim potplatima i kostimom koji nalikuje pancirskoj odjeći, Trbonja (Nina Sabo) potpomognut okruglim štitom vrlo je slikovito raširen na sve strane, a Vidonja (Anton Plešić, na početku priče stari Kralj) ima tako čudne naočale da svi stalno strepimo neće li se izvrnuti, jer ne vidi dobro (nije pao, naravno).

Kraljevna i pripovjedačica Andrea Slama govori odlično oba jezika i izgleda prekrasno( haljina joj je neodoljiva), pa nije čudno da se Kraljević (Dean Krivačić) zaljubio u nju već na slici u dvorcu (e da, on je jako smiješno odjeven, ali ga to ne sekira).

Pretpostavljajući da je priča općepoznata, tek nekoliko glavnih naznaka: Kraljević privučen slikom lijepe djevojke, kreće u potragu za njom, kako bi je oslobodio zlog čarobnjaka i njome se oženio. Putem sreće neobične osobe koje opaki  ljudi zlostavljaju, jer su drugačiji od većine oko njih. Zato se Dugonja, koji ima veliku sposobnost rastezanja, sakrio u šumi, Trbonja, koji voli jesti, ali može popiti jezero i silno se napuhnuti, sklonio se u ravnicu, a Vidonja, čiji pogled razbija planine, krije se upravo tamo. Pri susretu sa svakim od njih, Kraljević se, saznavši zašto im se ljudi rugaju, obraća djeci u publici poučavajući ih, da biti drugačiji nije sramota i nije razlog za ruganje i zloću.

Zgodno je pratiti promjene u dječjim reakcijama - od podrugljivog smijeha do prihvaćanja – jer Kraljević, s mrkim pogledom Deana Krivačića, djeluje prilično prijeteće. Ukratko, uz pomoć trojice prijatelja, Kraljević oslobodi Kraljevnu od čarolije i s njom se vrati kući. Predstava, osim što nastoji osvijestiti prihvaćanje drugačijih, posjeduje zavidnu dinamiku izvedbe i brojna odlična redateljska riješenja. Tekst se govori naizmjence na hrvatskom i talijanskom i pri tom se gotovo svaka rečenica glumački izvede. Primjerice, Dugonja je jako visok, što znači da je Kraljević jako mali. Visoki glumac Lucio Slama na povišenim potplatima već djeluje ogromno, ali Kraljević, Krivačić umjerene visine, silazi niz kulise, čak se zguri, da bi na kraju izvukao lutku, pa time Kraljević postaje  doista osjetno niži od Dugonje.

Renata Carola Gatica u svojim režijama obiluje maštovitim i duhovitim riješenjima, mudro bira glumce i ima izvrstan osjećaj za publiku. Ovoj bi se predstavi trebala veseliti djeca i izvan HKD-a, jer nema niti jezične niti mentalne barijere. Samo radost i simpatija. I poruka: “Za sve što je u životu važno /mora se potruditi, namučiti, izboriti“. Potpisujem!